Nema dvojbe da je Marko Livaja najbolji strijelac i ponajbolji igrač Prve HNL za ovu sezonu, to 28-godišnjem napadaču Hajduka nitko ne može oduzeti. U svim natjecanjima za Hajduk ove sezone postigao je čak 27 pogodaka u 35 utakmica (23 u prvenstvu i 4 u kupu). Splićanin je jedan od glavnih razloga zašto je splitski klub i tri kola prije kraja prvenstva u aktivnoj borbi, međutim njegove izvedbe u posljednje vrijeme s razlogom nogometnim ljubiteljima u Hrvatskoj stavljaju određeni upitnik iznad glava.
Problem kao u PSG-u
Prije pobjedonosnog pogotka za 2:1 u posljednjem kolu protiv Hrvatskog dragovoljca na Poljudu (87. minuta) Livaja je ubilježio golgeterski post od 841 minute, što je za njegove visoke standarde izrazito dug period. Idući najdulji golgeterski post za Livaju trajao je 232 minute, što dovoljno govori o tome koliko je ovaj period bio ispod očekivanja.
Pri traženju razloga takvog golgeterskog pada najviše se ističe dolazak Nikole Kalinića iz Verone u zimskom prijelaznom periodu. Za to, dakako, postoje čvrsti, snažni i nepobitni argumenti. Otkako je bivši hrvatski reprezentativac predstavljen kao pojačanje splitskog kluba, Livajine brojke drastično su pale. Naime, prije nego što je Kalinić došao u klub, Livaja je imao skor od 21 pogotka u 23 utakmice, točnije postigao je pogodak u svakih 98 minuta što je nerealno dobro. No otkako se Kalinić vratio u Hajduk, Livaja je na omjeru od šest pogodaka u 12 susreta, odnosno zabija svakih 185 minuta.
Mnogi će nakon što su ovo pročitali kao protuargument navesti da se distribucija pogodaka morala pošteno podijeliti između njih dvojice te da su zato Livajine brojke manje, no taj protuargument nije točan budući da je čak i zajednički učinak Livaje i Kalinića (zajedno 10 pogodaka u kumulativna 24 nastupa) drastično slabiji od Livajina individualnog učinka prije Kalinićeva dolaska (21 pogodak u 23 nastupa).
Kad uz ovo sve uzmemo u obzir da Hajduk još igra bolje i konkretnije pod Valdasom Dambrauskasom (15 pobjeda, 6 remija i 1 poraz u 22 utakmice) nego što je to bio slučaj u prvom dijelu sezone pod Jensom Gustafssonom (9 pobjeda, 3 remija i 5 poraza u 17 utakmica), onda činjenica da je igra ofenzivnog partnerstva Livaja-Kalinić ispod očekivanja dolazi još više do izražaja. A sada se valja pitati, zašto su te brojke takve?
U idućoj usporedbi, naravno, nećemo uspoređivati kvalitetu, nego više kontekst i okolnosti. Kad pogledate kretanje Livaje i Kalinića na terenu, može se povući jasna paralela s početnim dijelom sezone PSG-a u kojem su u napadu igrali Kylian Mbappé, Lionel Messi i Neymar. Istina, sada su se, nakon devet zajedničkih mjeseci, zvijezde pariškog kluba počele bolje razumjeti, no ne smijemo zaboraviti da su se u prva tri mjeseca zajedničkog igranja prvenstveno Messi i Neymar, a donekle i Mbappé doslovno sudarali na terenu jer su se kretali u istim zonama terena. Takav način igre prouzročio je da njihova virtuoznost ne može doći do izražaja jer napad nije bio ravnomjerno raspoređen u geometrijskom smislu. Imate gužvu od tri igrača na istom mjestu pa stoga nemate gdje drugdje pronaći slobodnog ofenzivca.
Valdas traži načine
Slična stvar u posljednja četiri mjeseca događa se i u Hajduku, tamo su Livaja i Kalinić često smetali jedan drugom na terenu, što je prouzročilo da se Livaja puno češće odvaja na lijevu ili desnu stranu. Time je postignuto da Hajduk ima jednog igrača manje u kaznenom prostoru te da krila i bekovi nemaju igračku slobodu koju su imali u prvom dijelu sezone. Da rezimiramo, u najčešćem broju slučajeva se događa ili 'sudaranje' Livaje i Kalinića ili potpuna isključenost Livaje iz zona u kojima je najopasniji.
Sigurno je da Dambrauskas kao vrlo revan analitičar već mjesecima radi na rješavanju tog taktičkog problema, ali po viđenom na terenu još uvijek nije došao do konačnog rješenja koje bi bilo najbolje i za Livaju i za Kalinića.
>> Pogledajte i emotivni Ćirin govor
Livaji su i za prvi ples svirali penal