Hajduk? Vrijeme je za iskorak, bez plakanja i izgovora!

Ivan Leko (42) još jedna je lijepa emocija iz moje rane mladosti. Jer, juniorske utakmice protiv njegove tadašnje talentirane generacije, nešto je što ne možete zaboraviti.

Posebice što je dobar dio te Hajdukove momčadi napravio prvoligašku i međunarodnu karijeru. Jedan od njih bio je i Leko, profinjeni veznjak za kojeg se odmah vidjelo da će napraviti igračku karijeru.

A u mojoj momčadi sinjskog Junaka tada je na golu bio Zlatko Runje, a u veznoj liniji Mirko Hrgović. Obojica će kasnije doći do prve momčadi Hajduka. Iako, nikad nas nisu “razbili”... Uvijek smo bili u egalu.

Spremno je pristao na razgovor, iako se rijetko pojavljuje u hrvatskim medijima. On je sada već itekako afirmiran trener, trenutačno u belgijskom Antwerpenu. U razgovoru ostavlja dojam racionalne osobe koja promišlja dugoročno.

Nema dileme da će vrlo brzo prerasti ovu trenersku razinu, ako već i nije... Leko je u Antwerpen došao krajem svibnja...

Trebalo je sve uklopiti

– U odnosu na prošlu sezonu, otišlo nam je 12 igrača, od toga 5-6 iz prve momčadi. Trebalo je stvarati novu momčad, odnosno implementirati novu viziju i ideje. No, u nogometu ima raznih načina i razina uspjeha. Kod nas je problem bio što je pet igrača dovedeno zadnjeg dana prijelaznog roka. Trebalo je te igrače uklopiti u naše principe treniranja i igranja.

Jeste li zadovoljni onim što radite u Antwerpenu?

– Zadovoljan sam napretkom u ovih pet mjeseci. Napravili smo velike rezultate, osvojili smo kup, pobijedili Tottenham u toj povijesnoj utakmici za nas, slavili smo u derbiju... U dobroj smo situaciji. Jednostavno je, želimo napredovati i u svakoj utakmici pobijediti.

A dobra situacija za Leku sigurno je ona na ljestvici. Antwerpen je trenutačno na šestom mjestu, s 21 bodom, samo dva manje od vodećih Cluba Bruggea i Charleroia. Predsjednik kluba Paul Gheysens svakako može biti zadovoljan.

– Njegov primarni posao je građevina. Posjeduje veliku i uspješnu tvrtku koja ima projekte u cijelom svijetu. Iznimno je ambiciozan i uspješan. On je klub kupio prije četiri godine. U to doba ja sam u Bruggeu bio prvak i viceprvak s tim da baš protiv Antwerpena nisam izgubio niti jednu utakmicu. Taj klub raste svake godine, upravo gradi novi stadion, a momčad kontinuirano napreduje sve ove godine. Prvu godinu igramo Europu, što je iznimno bitno za rast kluba.

Na Lekinu dolasku zapravo je inzistirao Luciano D’Onofrio, poseban autoritet u europskom nogometu koji je desetljećima bio vezan za hrvatske igrače.

– Uz predsjednika, baš je D’Onofrio napravio prvi korak i inzistirao na mom dolasku. Jako brzo smo se sve dogovorili. On je bio direktor u Portu, Standardu, radio je s pokojnim Tomislavom Ivićem, a također se brinuo o karijerama naših brojnih nogometaša poput Alena Bokšića, Milana Rapajića, Igora Tudora, Vedrana Runje... On vjeruje našim ljudima i našem karakteru, zna da smo lojalni. Ja mu se također, na toj ljudskoj razini, nastojim odužiti na povjerenju koje mi je ukazao.

S Lekom je u klubu i Vedran Runje. Naš bivši reprezentativac zadužen je, naravno, za rad s vratarima. Hoće li se možda širiti naša kolonija u Antwerpenu?

– Zaista ne znam. Direktor razmišlja o tome. Ja sam najsretniji na terenu, samo o tome razmišljam... S Runjom sam prijatelj 25 godina. Poznajemo se još iz naših mladih dana u Hajduku. Čim se pogledamo, znamo što onaj drugi misli.

To mi pomaže u radu, jer Runje je rođeni pobjednik. Takav je bio kao igrač, takav je i sada. A ja volim imati tako kvalitetne ljude oko sebe. Jer, dobar si trener onoliko koliko su ti dobri najbliži suradnici.

U Lekinoj momčadi je i mladi vratar Davor Matijaš (21) koji je u siječnju ove godine došao iz druge Hajdukove momčadi.

– To je dečko koji ima talent i radi jako puno. Čeka ga lijepa sportska budućnost. Runje jako vjeruje u njega. No, u ovom trenutku nije u prvom planu jer imamo još dva kvalitetna vratara.

Na Lekino mentalno stanje i trenersko sazrijevanje posebno je pozitivno utjecala i pobjeda nad Tottenhamom u Europskoj ligi. S druge strane bio je José Mourinho, jedan od najboljih nogometnih trenera novijeg doba.

– Bilo je lijepo prije utakmice čuti kako jedan svjetski velikan priča o tome kako mu se svidio Antwerpen koji ima dobrog trenera. Ne treba posebno naglašavati koliki mi je to kompliment bio. Također, maksimalno korektan bio je i nakon utakmice i kazao mi: “Samo guraj naprijed...”

To je zapravo ispunjenje jednog malog sna. Kada počinješ kao igrač ili kao trener, sanjaš da se okušaš u utakmicama protiv najboljih. I još sada kada čuješ takve komplimente. To je dodatna motivacija i potvrda da se isplati mukotrpan rad i vjera u svoj put. U razgovoru s Lekom, jasna je njegova posvećenost trenerskom rastu.

– Jako puno gledam nogomet, jako puno ga proučavam kroz čitanje. Mogu odgledati pet-šest utakmica dnevno i on mi je, naravno uz obitelj, najvažnija stvar u životu. Svi moji najbolji prijatelji su iz nogometa. U trenerskom poslu i promišljanju važno je ostati svoj i vjerovati u ono što radiš. Danas biti bolji nego jučer, a sutra bolji nego danas. Bez prevelikih planova, samo koncentracija na dnevne obaveze i sljedeću utakmicu. Smatram da je važno učiti, vjerovati da vrijediš i – raditi “kao pas” – naglašava Leko.

Kakav nogomet volite?

– Volim momčadi koje napadaju, koje su agresivne i preuzimaju rizik. Ako govorimo o neki primjerima iz vrhunskog nogometa, možda je to Bayern, ali sviđaju mi se i Liverpool, Manchester City, ali i Atalanta i Leipzig.

Važno je biti korak ispred, zabiti pogodak više. Ne volim dosadan i kalkulantski nogomet s previše kontrole. Ne želim da mi momčad igra dosadno. Za mene je važno da momčad igra sustavom u koji vjeruješ.

Također, karakter momčadi, odraz je karaktera trenera. Od svoje momčadi tražim da respektira protivnika, ali da ide punim gasom, od prve do zadnje minute. Svatko od nas želi doseći najviše. Moj postulat je: “Ako sanjaš, sanjaj veliko...” Jer, ako radiš dobro, sve što treba doći dođe.

Godinama je Leko u belgijskom nogometu, kao igrač i kao trener. Sigurno može procijeniti u kojem smjeru ide tamošnja liga i nogometni trendovi.

– U zadnjih desetak godina, belgijski nogomet nevjerojatno se razvio, na svim razinama. Belgija je već dvije godine prva na Fifinoj ljestvici. Belgijski klubovi imaju odlične rezultate u Europi. Nakon Liga petice, belgijska liga odmah je među prve tri lige. Ne zovu je slučajno “mala premijerliga”. Kod nas je to dosta podcijenjena liga. No, svi koji su ovdje igrali, znaju da je to iznimno zahtjevna liga u kojoj moraš biti iznimno pripremljen.

Ivan jedan od predvodnika novog vala naših trenera koji će u perspektivi imati važnu ulogu na europskoj razini. Surađuju li međusobno?

– U kontaktu sam s Igorom Tudorom koji mi je jedan od najboljih prijatelja. Također s Ivanom Jurićem i Slavenom Bilićem s kojim sam i igrao. Jako navijam za njega, kao i za Niku Kovača. Nekad komuniciramo porukama. Navijam za sve naše trenere, jer važno je da nas prezentiraju na najbolji mogući način.

Smjene smo dobro odrađivali

Naravno da Ivan prati i hrvatsku reprezentaciju.

– Kako ne. Sada se jako puno govori o smjeni generacija i o afirmaciji novih igrača u reprezentaciji. Smjene generacija nisu ništa novo što još nismo prošli. Normalno je da dolaze novi igrači. I svaki put postavljalo se isto pitanje, a mi smo uvijek sutra napravili bolje nego danas. Tako je bilo i kada su odlazili vatreni iz generacije 1998. godine, Šuker, Boban, Prosinečki, Bokšić, Asanović...

Svi smo počeli plakati, a nismo propali, je li tako? Jer, iza su se pojavili Modrić, Rakitić, Perišić, Brozović... Stalno se pojavljuju novi talenti i uvijek će se pojavljivati. Mi smo jednostavno dobri igrači, ne treba paničariti. Zašto bi netko bio bolji od nas – ističe Leko.

Naravno, nezaobilazna tema bila je i njegov Hajduk.

– Ne želim da ispadne kako iz daleka nekome solim pamet. No, svidjelo mi se što je došao novi predsjednik i jasno kazao: “Vi ste peti i to ništa ne valja...” Ne znam što se događa u klubu, no žao mi je što se godinama priča da je drugo, treće ili peto mjesto dobar rezultat. Hajduk jednostavno treba napraviti taj iskorak, osvojiti naslov.

Ajmo napraviti rezultat, bez plakanja i traženja isprika. Novom predsjedniku želim stvarno sve najbolje, no uspjeh kluba ne ovisi samo o jednom čovjeku, već je važan timski rad. Samo kvalitetan tim može napraviti rezultat.

A generalan pogled na naš klupski nogomet?

– Lijepo je vidjeti da naše momčadi poput Dinama i Rijeke igraju europske utakmice. Osijek je možda najljepša hrvatska klupska priča. Vidite kako je moguće složiti momčad i stvoriti uređen klub.

To je iznimno pozitivna priča koju bi trebali slijediti i drugi klubovi u Hrvatskoj. Također, iznimno poštujem rad Nenada Bjelice, on je najbolji trener u HNL-u. Želim mu da s Osijekom opet napravi iskorak i dobar rezultat – zaključio je Ivan Leko.

Koliko je ova cijela globalna priča promijenila njegove trenerske principe?

– To je promijenilo nogomet, ne samo meni već i svima. Drukčije su pripreme utakmica i treninga. Prva tema je korona, stoga je jasno da ne možeš ništa dugoročno planirati. Samo do sljedeće utakmice. No, mi u nogometu možemo biti sretni, posebice kada pogledamo koliko je drugih profesija potpuno stalo ili iščezlo.

Nažalost, ova situacija imala je ogroman utjecaj na naše društvo. Sretan sam da nogomet još može funkcionirati. Malo su drukčiji principi i drukčije se koncentriramo na ono što radimo. Da, ova sezona potpuno je drukčija u odnosu na ono na što smo do sada iskusili.

Kakva je uopće situacija u Belgiji?

– Belgija je u drugom lockdownu i restrikcije su dosta jake. Nema škola, kafića, restorana. Brojke su bile katastrofalne, no sada, čini se, stvari idu nabolje. Nadam se samo da će te brojke nastaviti padati.