Nakon prošlog kola Supersport HNL-a, kladionice su promijenile omjere u procjenama tko ima najveće šanse za naslov prvaka u Hrvatskoj. Naravno, po većini je Dinamo i dalje na vrhu, s razlogom, jer plavi uistinu izgledaju najbolje, odnosno priča je to s najvećim potencijalom. No, za ovu priču puno važnije je da se Hajduk prometnuo u drugog favorita jer je koeficijent s 15 pao na sedam kada je splitska momčad u pitanju. Zadnjih dana u Hajduku se bave igračkom križaljkom gdje će situaciju u svlačionici brusiti do ovog četvrtka kada službeno u HNL-u završava prijelazni rok.
Problem je visoka plaća
Zadnje pojačanje pristiglo u Hajduk je Stipe Biuk, igrač koji je svojedobno bio označavan kao jedan od najvećih talenata novijeg doba splitskog kluba. Nikola Kalinić zadnjih je dana pokušavao dogovoriti detalje prelaska Tome Bašića iz Lazija. No, čini se, financijske prepreke u ovom su poslu, za sada, nepremostive. Kako je pisao Corriere dello Sport, Bašićeva godišnja plaća iznosi 1.6 milijuna eura, Hajduk je pristao pokriti oko 400 tisuća eura, a taj omjer ne sviđa se Lazijevim čelnicima.
Hajduk u završnici prijelaznog roka, koji traje do nedjelje navečer, lovi i Jana Mlakara, krilnog napadača Pise koji je već bio na Poljudu i ostavio je dobar dojam.
A što to Hajduku, osim igračke križaljke, treba kako bi vratio pouzdanje da bi ove sezone napokon mogao biti konkurentan Dinamu, primjerice. Idealan početak procesa vjerojatno bi bio kada bi Hajduk neokrznuto prošao sljedeći derbi s Dinamom u Maksimiru. Nema dvojbe da bi u Dalmaciji opet zavladala euforija. No, 'roller coaster' tih emocija oko Hajduka prečesto je bio prevelik teret svim procesima oko Hajduka. Na to se tek mora priviknuti i Gennaro Gattuso kojemu, potpuno nelogično, smetaju najbanalnija novinarska pitanja na konferencijama za medije. Pod uvjetom da riješi taj problem, talijanski trener, dugoročno gledano, treba mir. Unatoč činjenici da njegova momčad trenutačno nema jasnu viziju igre koju Talijan nije uspio implementirati, za takvo što treba mu dati vremena. Istina, to je pojam koji je možda i najkritičniji kada je Hajduk u pitanju. Ali kada su potrošeni toliki treneri u zadnjih dvadesetak godina, zašto dugoročniju priliku ne bi dobio trener koji ima ozbiljnu međunarodnu reputaciju. A na primjeru Dinama, odnosno Sergeja Jakirovića, vidjeli smo što znači kada trener dobije dugoročniju priliku. Bez obzira pod kakvim se okolnostima to dogodilo. Dakle, talijanskog trenera, Hajduk ne bi smio potrošiti prije vremena. Morat će se Gattuso pozabaviti izgledom svoje momčadi. Treba mu barem još jedan pravi zadnji vezni koji bi ubrzao igru, a odlaskom Sahitija, barem još jedno krilo kojim bi Hajduk dobio dubinu. Osnovni je to preduvjet modernog nogometa, a problem je to s kojim se suočava i naša reprezentacija.
VEZANI ČLANCI:
Hajduku također treba i uprava koja razmišlja dugoročno i strateški. To je još jedan detalj koji nam nedostaje na globalnoj razini, ne samo u nogometu. Teret nerealnih očekivanja problem je s kojim su se morali suočavati svi koji su upravljali klubom, možda i kroz cijelu noviju povijest. Na primjeru Ivana Perišića najjasnije je prikazano koliko snažna može biti dobro zamišljena marketinška strategija, a koliko, u slučaju Hajduka kao rijeko kojeg drugog kluba, sve može završiti fijaskom.
Jedna od najvažnijih strateških odrednica splitskog kluba, jasno je to svima, mora biti odnos prema mladim i talentiranim igračima. Do sada su rijetki oni koje je Hajduk forsirao i u potpunosti stao iza njih. Uglavnom su svi talenti u tom sustavu plivali isključivo zahvaljujući svom potencijalu. Dobro je, stoga, da priliku sve više imaju igraču poput Durdova, Antunovića ili Hrgovića... To je jedini put kojim Hajduk mora ići.
Strategija je neophodna
Gledano iz perspektive našeg nogometnog interesa, nikako nije dobro što je reprezentacija ostala bez Nike Sigura koji se odlučio za kanadski put. Jednostavno, zbog procesa u našem nogometu, u kojima debelo zaostajemo za svim ozbiljnim sustavima, ne možemo si priuštiti da gubimo takve talente. Uostalom, na to je mislio izbornik Zlatko Dalić kada je govorio o problemu naše domaće lige. Preciznije, ne smijemo si to dopustiti niti u jednom društvenom segmentu. Od one ruske priče iz 2018. ulazimo u zadnju fazu u kojoj će se zaokružiti desetogodišnji ciklus na kraju kojeg će se sumirati sve dobro što smo radili. Ili možda nismo? No, jasno je da neke procese, kada je domaći nogomet u pitanju, definitivno još nismo ni započeli. Neophodna nam je strategija koja bi morala najprije detektirati zašto ne proizvodimo dovoljan broj igrača, zašto imamo toliko stranaca i zašto se, kao rijetko kada u povijesti, u nacionalnu vrstu ulazi (pre)lagano...
Nije nogomet nuklearna fizika. Jedan inteligentni srednjoskolac, da ne govorim o drugima, bi slozio bolju politiku od onoga sto "uptavljacke strukture" Hajduka nude vec godinama. Princip je isti, sve ostalo su nijanse, sto bi rekao pok. Balasevic, a to je: uskladiti zelje s mogucnostima, igrackim i financijskim. Dok su mladi, dokazano talentirani, igraci dobivali minutazu na kapaljku, Hajduk je kupovao koje kavkve, sumnjive kvalitete, igrace. Gattuso pokusava to promjeniti, sto silom prilika a sto zbog vlastitog uvjerenja, i gura mlade igrace. Po meni, jedan Antunovic bi vec odavno trebao biti u timu, najmanje jedno poluvrijeme na svakoj utakmici. Dok se petlja s Kalikom, Kovinovicem i slicnima, koji ne mogu dati gol ni pod razno, Antunovic, dokazani strijelac u Ligi prvaka za juniore sjedi na klupi. Podjela na mlade i nemlade igrace je pogresna, vec igrace treba razlikovati po kvaliteti,. Jedan Rooney je imao samo 16 godina kada je poceo igrati za reprezentaciju Engleske.