Ako pitate rukometaše PPD Zagreba koga se najviše plaše u momčadi mađarskog Veszprema uoči večerašnje utakmice (18 sati, Arena), svi odgovori nekako će se svesti na jedno ime – Mirko Alilović. Bivši, a možda i budući hrvatski rukometni reprezentativni vratar uvijek je dobro branio protiv zagrebaša.
U Veszprem je došao 2011. godine, a prvi put je protiv Zagreba branio 2014. godine kada su u skupini Lige prvaka pobijedili oba puta (33:22 u Zagrebu i 34:27 na svom parketu). Drugi put u Ligi prvaka branio je protiv zagrebaša lani kada je mađarski prvak opet dvaput slavio – 21:20 u Zagrebu i 27:25 u Veszpremu.
Kad se sjetim Kielcea...
– Oba puta kada smo u skupini igrali protiv zagrebaša igrali smo te sezone na završnom turniru Lige prvaka. Jednom smo bili četvrti, a lani drugi – rekao je jednom prilikom Alilović.
Veszprem želi ove sezone i četvrti put zaredom na završni turnir. Zadnja dva puta igrao je u finalu i oba puta izgubio.
– Kada me danas netko pita kako je bilo moguće da smo izgubili lanjski finale nakon što smo vodili s devet golova prednosti, jednostavno ne znam odgovor – ističe Alilović.
Ništa više sreće nije imao hrvatski prvak u SEHA Gazprom ligi. Od sedam utakmica koliko su međusobno igrali, Veszprem je pobijedio u šest. Jedino je poražen ove sezone u Varaždinu (23:27). No, Alilovića nije bilo u sastavu. U pet susreta imao je prosjek od 12 obrana, što je jako dobro.
Malo je tko očekivao da će se Mirko tako brzo vratiti nakon što mu je ustanovljeno da ima trombozu ispod koljena. Zbog tromboze nije smio putovati ni trenirati. Bila mu je dopuštena samo lagana šetnja. Liječio se i izliječio u Hrvatskoj. U mađarskom klubu mislili su da je sezona za Mirka završena. No, Mirko se vratio nakon samo dva mjeseca, i to u velikom stilu. Brani sjajno, posebice u Ligi prvaka.
Nedostaje mu samo zlato
Povratkom Line Červara za izbornika hrvatske muške rukometne reprezentacije, ponovno je aktualan Mirkov povratak među vratnice. Upravo ga je Červar prvi i pozvao u reprezentaciju, za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2007. godine. Branio je na 12 velikih rukometnih natjecanja. U devet godina s reprezentacijom Hrvatske osvojio je sedam medalja – tri srebrne i četiri brončane. Nedostaje mu barem jedna zlatna medalja, a Europsko prvenstvo na domaćem parketu je idealna prilika.
Nakon Europskog prvenstva u Poljskoj 2016. godine, odlučio se povući iz reprezentacije zbog osobnih razloga. Četiri mjeseca kasnije, nakon završnog turnira SEHA Gazprom lige u Varaždinu, rekao je sa suzama u očima:
– Nije ovo konačna odluka, vratit ću se. Razlozi uopće nisu vezani uz rukomet. Obitelj mi je iznad svega, ali da nju napadaju zbog mene, to ni u snu nisam mislio da se može dogoditi. Za reprezentaciju sam uvijek branio svim srcem. Nažalost, nije bilo dobro kao u Veszpremu gdje branim jako dobro i svi su zadovoljni. Ne znam što me koči u reprezentaciji... – govorio je tada.
Činjenica je da je zaista puno bolje branio u Veszpremu nego za Hrvatsku. Jednom prilikom pronašao je razlog zašto je to tako:
– U Veszpremu igramo jednu vrstu obrane, a u reprezentaciji drugu. Na obranu Veszprema sam naučen jer treniramo tamo svaki dan, a kad dođem u reprezentaciju pripreme su obično kratke. Eto, to je možda razlog – zaključila je “hobotnica” iz Ljubuškog.