Tužan dan za nogomet, zbog neprimjerenog navijanja utakmica Dinama i Hajduka prekidana je nekoliko puta, a Bebek je u 85. odlučio konačno završiti susret, na redu su disciplinski organi. Dinamo je proslavio naslov, no tužno je to slavlje.
Susreti Dinama i Hajduka uvijek su bili derbiji, pa i kad je prethodnih godina plava momčad s najvećim rivalom igrala u posljednjem kolu i imala veliku bodovnu prednost. No, danas je u srazu posljednjeg kola, susretu Dinama i Hajduka to bilo sve, samo ne derbi.
No, koga danas zanimaju nekakav Halilović ili Pašalić? Fokus je bio na tribinama i na sucu Bebeku. Naime, samo se iščekivalo kada će krenuti uvrede s tribine, kada će Bebek morati prekinuti susret. Bilo je sporadičnih skandiranja HNS-u i Mamiću, ali tek u 22. minuti službeni spiker upozorio je Torcidu prvi put radi 'HNS pederi', potom i u 38., a kako se to nastavilo, onda je Bebek prekinuo susret. Doduše na samo dvije minute, pa je uspio privesti poluvrijeme kraju iako su se i BBB na istoku 'javili' nekoliko puta s 'Mamiću cigane'.
Što se nogometa tiče, nismo gledali nimalo dobru utakmicu. Valjda su i igrači razmišljali o tome što će se događati na tribinama. A zacijelo su već i glavama bili na godišnjim odmorima za one koji nisu reprezentativci, a oni koji jesu mogli su razmišljati o svojim izbornicima, kako se izboriti za Brazil.
Na terenu je bilo mirno, nimalo iskrenja kakvog je uvijek znalo biti, kao da su svi čekali da završi ova utakmica, rezultatski potpuno nevažna, kao da je remi bio zadovoljavajući za obje momčadi. Tako niti jedna prava prilika nije izgrađena. Bilo je poluprilika, za Hajduk su pokušavali Bradarić i Nižić, za Dinamo je Čop jednom glavom, a jednom nogom tukao preko vratiju. Siromašno, a u tom siromaštvu najbolji dojam ostavio je Jerko Leko, poziciju zadnjeg veznog odigrao je odlično i defenzivno, ali i gradeći igru, pa točnim kratkim i dugim dodavanjima. Valjda mu je rođenje djeteta prije par dana dalo nove motive. Od spomenutih mladaca koji odlaze u Barcelonu i Chelsea, Halilovića i Pašalića nismo vidjeli mnogo, kao uostalom ni od velike većine igrača obje momčadi.
I drugi dio je krenuo s mišlju – hoće li ova utakmica uopće završiti. Tužno za nogomet, za sport, za cijelu državu. I to u smiraju sezone koja je ponudila najbolju ligu posljednjih godina, kad se igrao doista dobar nogomet.
Naravno da se odmah nastavilo vrijeđanjem s juga i istoka i u 48. minuti Bebek je povukao momčadi u svlačionicu na 13 minuta. Ubrzo su na jug i istok stigli kordoni specijalne policije i okružili navijače. Pa je stigla obavijest policije da svi na tribini jug sjednu na svoja mjesta i maknu se sa stepenica.
Da, i dalje se igralo, čak i bolje, a Dinamo je uspio zabiti u 79. minuti, Leko je s Pavičićem odigrao dupli pas i onda zabio za pobjedu. A BBB su napustili istočnu tribinu. Kako se i dalje skandirao s juga, Bebek je prekinuo susret u 85. minuti. Tužan dan za nogomet.
Umjesto navijača, na tribine i po gradu dolaze aktivisti, koje nogomet ne zanima ni 1%.. Ako bi Dinamo sad igrao finale Lige prvaka i vodio 6-0 protiv Relala, ti aktivisti još bi se jače trudili da prekinu utakmicu. Urbani jugoslaveni, to sa sportom i navijanjem blage veze nema.