Ante Palaversa (18) ostvario je transfer života odlaskom u Manchester City za 4,8 milijuna eura, uz mogućih 1,2 milijuna eura dodatnih bonusa. Pritom će u Hajduku ostati do ljeta 2020. godine, s time da bi se sljedeće zime moglo razgovarati oko tih preostalih šest mjeseci posudbe.
Bijeli su i zbog prirode posla zaradili na jednom igraču više nego ikad jer u klub nikad nije otišao toliki postotak od transfera. I, da ne bi to bilo sve, City će plaćati Palaversu svih tih mjeseci jer je službeno njegov igrač.
City ima sjajnu taktiku
Uistinu, sjajna stvar, ne samo za mladog i talentiranog igrača, kao i za klub koji se posljednjih mjeseci podosta muči na svim frontama, već i za hrvatski nogomet općenito, posebno reprezentaciju. A stiglo je i vrijeme da se izvan granica Lijepe Naše shvati da nije samo Dinamo taj koji može prodavati klasne nogometaše.
I u svim tim superlativima, epitetima i tapšanju po ramenu, treba malo stati na loptu pa se koncentrirati na 18-godišnjeg veznjaka iznimnih sposobnosti.
Naime, Manchester City ima jasnu politiku. Poput mnogih bogatih klubova, služba skauta razgranata mu je po cijelom svijetu i svaki od tih stručnjaka pomno bilježi ono što vidi. Ako netko odskače, poput Palaverse, detaljnije se proučava, prati i krene se u akciju. Uvijek je kod nogometaša Palaversina profila – a pod time se misli na talent, ali ne klase kao ona koju su imali Jesus, Mbappé ili svojedobno Neymar, Ronaldo ili Messi – cijena transfera nešto niža.
To je rizik koji se lako prihvati, ulaganje od nekoliko milijuna eura, uz mogućnost da se vrati deset ili više. Ne samo u novcu od eventualnog transfera već i kroz uspjehe koje bi taj dovedeni igrač mogao ostvariti. Zapravo, ta taktika daleko je bolja od “skakanja na prvu” i dovođenja nekog klasnog južnoameričkog tinejdžera, za kojeg nitko ne garantira da će se pretvoriti u Marija Balotellija prvom prilikom.
Zato je isplativije pokušati izvući nekog prvoklasnog nogometaša, ili više njih, kroz više transfera. Takvu politiku City ima već neko vrijeme, zato što se klub želi odmaknuti od klasičnih tajkuna, kao što je Chelsea, Real Madrid ili PSG. Građani kao cilj imaju jak omladinski pogon i skromniju potrošnju na igrače, tako da stvore dinastiju. I to je pravi način. Uostalom, dovoljno je malo stati na loptu i razmisliti. Real, PSG i Chelsea kupovinama jesu stvorili megamomčadi, ali to nisu bile dinastije jer s obzirom na to da je skup zvijezda doveden s raznih strana, prvenstveno bi gledale sebe, a onda interese trenera, suigrača, navijača i kluba u cjelini.
Ako se pak igrače dovede vrlo mlade i usadi im se u glavu da moraju naučiti kako napredovati u klubu, shvatit će ga mnogo ranije i na bolji način kao svoju obitelj, sredinu koja im odgovara i u kojoj se snalaze. Tako će prije pomoći suigračima, odnosno, prije će postaviti tuđe interese ispred svojih.
Samo, kad se secira ta priča na pojedince, može se dogoditi i nepravda. Naravno, ne financijska jer svi će ti igrači u konačnici biti namireni, ali isto tako im karijere mogu vrlo rano otići krivim putem pa se nikad ne vrate gdje su bili ili su možda mogli biti. Palaversa na to mora biti oprezan i pomno iščitati sve primjere koje ima pred sobom samo u Hrvatskoj, od Ivice Olića preko Mateja Delača do Roberta Murića. Ili svojih hajdukovaca Ante Vukušića i Andrije Balića. Dakle, svaka utakmica mora biti kao finale Lige prvaka jer u vezi City ima sva čudesa ovog svijeta i nametnuti se u njemu iznimno je teško.
Uostalom, postoje primjeri imenom i prezimenom koji su u situaciji kao Palaversa. Marlos Moreno imao je 19 godina kad je doveden u Manchester City 2016. za šest milijuna eura i odmah je proslijeđen u Deportivo, zatim godinu poslije u Gironu, a ove je sezone već bio u Flamengu i sad je u Santos Laguni. Ukupno je za City skupio nula utakmica! Taj Kolumbijac igra na poziciji napadača i razmišlja o odlasku.
Australac Anthony Cáceres malo je nejasnija odluka Manchestera. Imao je 2016. 23 godine, doveden je za oko 200 tisuća eura i također je već na četvrtoj posudbi. Taj veznjak nikad nije odigrao niti jednu utakmicu za City.
Palaversa mora odskakati
Arijanet Murić možda je najbolji primjer, u pozitivnom smislu. Kosovar doveden 2015. kao 16-godišnjak, prošao je omladinski pogon Cityja i vraćen je u klub nakon prve posudbe zbog ozljede Claudija Brava. Čak je dobio i priliku braniti za “građane” u kup natjecanjima kroz šest navrata i bio junak raspucavanja s bijele točke u prosincu protiv Leicestera (4:2). Dakle, našao je svoj prostor i čini se da ima budućnost u aktualnom engleskom prvaku. Nažalost, takvu sreću nemaju Pablo Mari i Luka Ilić, slični primjeri kao Palaversa.
Dok je defenzivac Mari (25) već na trećoj posudbi u dvije godine, Srbin Ilić je na drugoj u godinu i pol dana. Zajedničko im je što nemaju nijedan nastup za City, što dovoljno govori o tome koliko si taj klub može dopustiti čekanje.
Konkretnije, City je ove sezone imao već 15 posudbi, među kojima je i ova Palaversina. Nekima bi ti uloženi milijuni bili dovoljni da testiraju igrača, ali ne i Manchester Cityju, zato Palaversa mora odskakati i uvjeriti Guardiolu da je pravi čovjek za njega.
>> Pogledajte najplaćenije nogometaše na svijetu
Pa danas pokazanom može odmah u Kaštel gomilicu.