Za Armina Hodžića, 22-godišnjeg napadača Dinama, pripreme za proljetni dio sezone počele su dobro. U prvoj pripremnoj utakmici predvodio je napad plavih i zabio jedan od četiri pogotka protiv Triglava (4:1). Jesenska polusezona nije bila među najboljima za BH-reprezentativca koji je u proljeće 2015. stigao u Maksimir, ali ni za druge špice u svlačionici, poput Angela Henriqueza, piše Max.
Premalo sam igrao
Što je bilo ključno da ste zabili jesenas premalo golova – premalo stvorenih šansi, premalo prilika za igru, osobna kriza, lošije odrađene pripreme ili nešto peto?
– Istina je da sam premalo igrao. Ali morate znati da smo kao momčad imali fantastičnu sezonu 2015./16. Imali smo iza sebe dobre igre u Ligi prvaka, osvojili smo prvenstvo i kup. Također, sa Zoranom Mamićem kao trenerom imali smo fantastičan odnos. Taj smo odnos doveli do te granice da smo se svi osjećali poput velike obitelji. I onda se dogodilo da je otišao Zoki, što je bio šok za igrače. Uslijedio je taj jedan period od dva mjeseca kad smo se tražili, ali zadnjih mjesec dana već smo se počeli vraćati na ono što jesmo. A svakom igraču, ne samo meni, potreban kontinuitet igara.
Koliko vas su poremetile te promjene trenera?
– Pa svakako. Od početka sezone tražili smo se dva mjeseca. Ali zadnjih mjesec dana je druga priča.
Jeste li na kraju jeseni ili na početku priprema vidjeli u idejama i zahtjevima trenera Peteva promjenu u načinu igre koja bi otvorila veće mogućnosti vama napadačima?
– Pa pripreme su tek počele. Ja radim, dobro radim i na raspolaganju sam treneru. Na njemu je da odluči koliko će me koristiti.
Trend je igra s jednom špicom. Bi li vam više odgovaralo da Dinamo igra s dvije špice?
– Mislite na mene i Henríqueza? Pa mi baš i nismo igrali s tom formacijom, ali mislim da smo Henríquez i ja kompatibilni da ispunimo te zadatke.
Koji vam je najsretniji trenutak otkako ste u Dinamu – pojedinačno i ekipno?
– Prošle smo sezone svi bili fantastični, osvajanje Kupa i HNL-a, dobro smo izgledali u Ligi prvaka, sve su to bili lijepi trenuci. Što se mene tiče, imao sam dobru sezonu u Ligi prvaka, zabio sam i gol, toga ću se uvijek sjećati. Onda te škarice protiv Intera. Njih ću sigurno pamtiti do kraja života.
Koliko ste čestitki iz svog grada primili na račun tih škarica?
– Ne samo iz svog grada, stizale su iz cijele Europe.
Rijeka vam bježi?
– Dobra su ekipa, ali razlog što su na tom mjestu su problemi o kojima sam pričao.
Sretan zbog Liverpoola
Kad bi vam sad neki mladi Dinamov igrač koji ima 17 godina rekao da može otići u neki veliki klub iz liga petice, kao što ste vi u toj dobi išli u Liverpool, i da traži savjet što da radi, što biste mu rekli?
– Nije lako ni mlad otići od obitelji. Opet, misli ti moraju biti fokusirane na nogomet. Zato bih mu i rekao da se usredotoči na teren. I da je prije svega čast dobiti poziv velikog kluba. Meni je bio jedan od sretnijih trenutaka u životu što sam bio u Liverpoolu, sigurno takve situacije pomažu da se razvijaš kao čovjek i kao igrač.
Iz Sarajeva su često dolazili sjajni napadači. Tko vam je posebno drag od tih legendi sarajevskog ili BH-nogometa?
– Pa ne samo napadači, puno je bilo legendi i s drugih pozicija.... Sušić, Baždarević, Džeko koji je i dalje u vrhunskom nogometu i već sad je legenda...
A tko vas je kroz pozive u reprezentaciju najviše impresionirao od glavnih zvijezda?
– Ibišević me dosta impresionirao jer je zaista veliki profesionalac i do sada možda još nisam ni vidio u karijeri većeg profesionalca. Od treninga do ljudske strane, zaista je impresivan u svakom pogledu. Dobar je čovjek, kao i Džeko. Cijeli intervju možete pročitati u tjedniku Max.