Ni u najboljem snu Krešimir Režić nije se mogao nadati da će njegova priča u Damacu otići u ovom smjeru. Bio je siječanj, a momčad koja nema prvoligašku tradiciju niti financijsku moć bila je već u dubokom ponoru ispadanja iz lige. A kako se zapravo zakotrljala ta priča oko Damacova preporoda u godinu dana.
- U vrijeme najtvrđeg lockdowna zemlja je bila zatvorena, a loši rezultati su se nizali. No, puno toga nam se poklopilo. Ja sam kao direktor škole dobio priliku preuzeti seniorsku momčad. Do tada sam vodio i njihovu momčad do 20 godina. Za zonom spasa zaostajali smo osam bodova i svi su bili uvjereni da ćemo sasvim sigurno ispasti. Posebice zbog našeg imidža, u Prvoj ligi igrali smo samo dvije godine, nemamo svoj stadion ni vojsku navijača, a u financijskom smislu smo možda 15. klub lige... - kaže naš trener.
Svi su ih već otpisali
Koja je to čarobna formula po kojoj ste se pretvorili u jednu od najzanimljivijih sportskih priča Arapskog poluotoka?
- Odmah mi je na početku bilo jasno da moram podignuti momčad psihološki. Dodatni je motiv igračima bilo to što su ih svi već bili otpisali. No, pokušao sam nametnuti novi koncept: mogu naši suparnici imati novac, no dokazat ćemo im da nam je mjesto u Prvoj ligi... To je bio ključno za uspjeh. Naravno, pročistili smo svlačionicu.
Režić posebno naglašava jednu stvar...
- Kada se činilo da ulazimo u najveću krizu, pobijedili smo tri najjače momčadi, Al Hilal, Al Nasr i Al Ahli. U četvrtoj utakmici, s Ittihadom kod kuće, imali smo priliku postati prvi u povijesti koji su svladali četiri najbolje momčadi zaredom. No, s Ittihadom smo remizirali. Nakon toga uslijedila je naša serija od devet utakmica bez poraza kojom smo izborili ostanak u ligi.
Damac je trenutačno na trećem mjestu Prve saudijske lige...
- Prije dva kola bili smo vodeći. Cijelu ovu sezonu smo pri vrhu ljestvice i opet su gotovo sve prognoze protiv nas i svi procjenjuju da ćemo pasti prema sredini ljestvice. Očito sve bodemo svojim dobrim igrama.
Koliko je realno da na kraju budete na vrhu?
- Teško. Puno nam stvari ne ide u prilog, no ostat ćemo vjerni strategiji osvajanja bodova iz kola u kolo.
Kako bismo našim čitateljima približili dimenzije sportskog dosega Damaca pod Režićem, to je kao da se u Hrvatskoj momčad Istre bori za naslov prvaka.
- S time da Istra ima i dugu prvoligašku tradiciju. Sada mediji sugeriraju da bismo mogli postati saudijski Leicester. Stoga je najvažnije da sebe postavimo kao autsajdere, jer nam takva uloga najviše odgovara. Cilj je kontrolirati pritisak na momčad, koji je sa svakom utakmicom sve veći.
Kakve su emocije navijača u Saudijskoj Arabiji?
- Jako vole nogomet. Malo sam ljubomoran na ostale momčadi koje u prosjeku imaju po 25 tisuća navijača na utakmicama, a na derbijima ta je brojka i dvostruko veća.
Kako biste ocijenili kvalitetu saudijskog nogometa?
- Stalno se sada provlači teza da je Saudijska liga trenutačno najjača u Aziji. Godinama je Kineska liga držala taj primat. Saudijska liga ima jake adute kada govorimo o infrastrukturi i prosječnom broju gledatelja na utakmicama. S druge strane, teško je vući paralele s Europom. Nemoguće je uspoređivati s Hrvatskom. Stranci koji igraju u Saudijskoj Arabiji puno su bolji od onih u HNL-u, infrastruktura je neusporediva. Usporedite samo zadnji transfer u kojem je Al Hilal za Matheusa Pereiru iz West Bromwicha platio 15 milijuna eura.
Dakle, jamstvo rasta njihove lige svakako su skupi transferi i visoke plaće.
- Svaka momčad može imati sedam stranaca. Trenutačni trendovi sugeriraju da će i dalje plaćati velike transfere, ali će istodobno ulagati u omladinske škole. Svjesni su da bez ulaganja u mlade igrače i njihov razvoj ne može rasti ni liga. Ključan im je rast i nacionalnih reprezentacija. Od seniorske vrste očekuje se da nastupa na SP-u, odnosno da igra u završnicama prvenstva Azije.
Kolika je financijska moć Damaca?
- Nismo među bogatijim klubovima, od saveza dobijemo 15 milijuna dolara, no postoje i drugi izvori financiranja.
U Damacu su bivši dinamovci Domagoj Antolić i Soudani, odnosno hajdukovac Mijo Caktaš... Kako uspijevate pomiriti ta rivalstva?, našalili smo se s Režićem
- Balans nam nikada nije bio problem. Znamo često raspravljati o tom "rivalstvu", no sve se to svodi na prijateljska podbadanja.
Drago mi je zbog Hajduka
U posljednjih nekoliko godina na Arapskom poluotoku sve je više klubova u čijim sustavima hrvatski stručnjaci imaju najvažnije uloge.
- Taj trend raste u posljednje tri godine, od Svjetskog prvenstva u Rusiji. Zlatka Dalića ovdje svojataju i ističu da je puno toga donio njihovu nogometu, ali i da se razvio kao trener. Stalno pričaju o njemu, a to je i za nas dodatni adut.
Od relativne anonimnosti do glavne nogometne priče u samo godinu dana. To je Režićev rezime nogometne godine. Koliko mu se promijenio život u tom razdoblju?
- Jako puno, moram biti iskren. Samo u ovom prijelaznom roku stalno sam primao pozive i ponude. No, predsjednik je odlučio da ostajem. Zahvalan sam mu na prilici koju sam dobio. Pokušavam biti skroman, ali i grabiti naprijed što je više moguće.
Možda je ovo okolni put prema Hajduku, klubu u kojem je Režić već radio.
- Sve je otvoreno. No, čini mi se da ipak ovdje imam više izgleda. Cilj mi je nametnuti se u nekom od najboljih arapskih klubova koji imaju kapacitet igrati u azijskoj Ligi prvaka, odnosno osvajati trofeje. Isto tako, gledam i prema Europi, takve stvari vas privlače. Drago mi je što je HNL zanimljiv kao rijetko kada u novijoj povijesti. Veselim se što je Hajduk konkurentan u borbi za naslov. Ove godine zaslužuje borbu za vrh, najmanje drugo mesto...
Kako teče prilagodba na kulturološke razlike?
- Arapski jezik je dosta težak. Zadovoljan sam time kako ga sada govorim. Bez problema vodim treninge, a nadam se da ću ga do kraja sezone naučiti dovoljno dobro da ću moći davati i intervjue na arapskom - zaključio je Režić.