Naslovima amaterskog prvaka svijeta i Europe na desnu i lijevu ruku, hrvatski obarač ruku Rino Mašić pridodao je i onaj profesionalni. Pobijedivši u Istanbulu Rusa Ibragima Sagova, nakon sedam iscrpljujućih rundi, 20-godišnji Gospićanin osvojio je pojas svjetskog prvaka teške kategorije u profesionalnoj Svjetskoj ligi East vs. West.
Nakon izgubljene prve dvije runde Rino je preokrenuo meč:
– Ostao sam smiren, moj protivnik jako se brzo umorio, a ja sam ostao staložen. Premda sam ja prilično eksplozivan, moglo bi se reći da je Rus još eksplozivniji, no pobijedio sam ga zahvaljujući svojoj izdržljivosti. Malo sam bolje primijenio tehniku "hooka" i "pressa" kako bih ga izbacio s centra stola, a potom sam ga prebacio na svoju stranu stola, uspio usporiti borbu, naći kut koji meni više odgovara, gdje se borimo dulje i pri čemu je izdržljivost ključna.
Branim naslov protiv monstruma
Zacijelo će nakon nekog vremena morati braniti taj naslov.
– Morat ću braniti naslov protiv najpoznatijeg obarača ruku na svijetu. Zove se Devon Larratt, iz Kanade je i ima 49 godina. Bez obzira na godine, za njega kažu da je u usponu snage. Totalni je monstrum.
Baš kao i u profesionalnim udaračkim borilačkim sportovima (boks, kik-boks, MMA) i u "arm wrestlingu" postoji sučeljavanje prije borbe, tijekom kojeg se igraju i određene psihološke igrice. Spomenuti Devon Larratt odlazi i korak dalje.
– Tijekom takozvanog "face offa" ima mrkog gledanja i podbadanja, ali to na mene nema neki efekt jer sam staložen i ne reagiram kad me netko pokušava naljutiti. Devon Larratt pak totalni je šoumen i on uvijek dobije taj mentalni rat. On nauči nešto iz materinskog jezika svog protivnika i onda ga tijekom borbe vrijeđa.
S obzirom na to da je u pitanju sport snage, zanimalo nas je koje su Rinove dizačke brojke.
– Posljednje četiri godine otkako treniram obaranje ruke, treniram isključivo specifične vježbe pa tako i ne radim potisak s prsa i ramena, iznad glave. Premda ne radim vježbe za prsa, ramena i leđa, u "bench pressu" imam 160 kg, u "shoulder pressu" 100 kg, a jednoručno sam dignuo 75 kg.
VEZANI ČLANCI:
S obzirom na to da je student druge godine Kineziološkog fakulteta, je li mu tjelesna masa (120 kg na 187 cm) problem u nekom od praktičnih predmeta? Recimo u gimnastici?
– Snaga nije problem, ali moja težina može biti i sigurno jest neki tip hendikepa kada su u pitanju neki "nježniji" sportovi koji zahtijevaju više preciznosti i koordinacije.
Selidbom u Zagreb Rino je postao članom kluba Spartanci, u kojem mu je trener Aleksandar Jakovac, ujedno i predsjednik Hrvatskog saveza za obaranje ruke te dopredsjednik Europskog saveza. On i našem sugovorniku ulijeva optimizam kad je riječ o priključenju olimpijskoj obitelji.
– Vjerujem da ćemo prvo ući na Paraolimpijske igre, a potom i na Olimpijske. Nadam se što prije, u idućih 10 godina, da mogu nastupiti na Igrama na vrhuncu snage. To mi je ultimativni cilj, sportski san, nešto za čim žudim.
Roditelji imaju po dva fakulteta
Da bi to realizirao, morat će pripaziti i na prehranu. Kad su u pitanju sportovi snage, neko mjerilo postalo je koliko jaja za doručak pojede dotični sportaš.
– Kad sam u Gospiću, za doručak si pripremim 6-7 jaja. Ili si napravim omlet ili ih skuham. Znam dnevno pojesti 10-15 jaja jer ona su jedan od najboljih izvora čistog proteina. Jaje je takozvani "superfood", jer nije riječ o procesuiranoj hrani. Kada sam u Zagrebu, a stanujem u studentskom domu pa sam i na studentskoj hrani, hranim se nešto slabije, ali kad sam na ličkoj kuhinji, dnevno unesem 5000 kalorija.
Kaže da se vikendom voli zaletjeti u Gospić, ali ne samo zbog ličke kuhinje.
– Ondje su mi roditelji, baka i djed. Otac radi kao operater u službi 112 za hitne pozive, a mama radi na fakultetu u knjižnici. Oboje su završili dva fakulteta pa ni meni nije bilo druge nego upisati faks. Isprva sam htio studirati programiranje, ali shvatio sam da je KIF više za mene jer sam cijeli život u sportu. Zasad se planiram usmjeriti na kineziterapiju, odnosno tretiranje ozljeda i bolesti pokretom, a to je, zapravo, aktivna rehabilitacija.
Kad se već može dičiti snagom koja ga čini najjačim na svijetu u njegovu sportu, Rino se neumitno susreće s usporedbama s Marijanom Matijevićem, hrvačem kojeg su početkom prošlog stoljeća etiketirali kao "najjačeg čovjeka na svijetu" i zvali "junakom iz Like". On je izvodio razne demonstracije, nadljudske snage.
– Marijan je obilježio područje Like, uveo je stereotip koji za Ličane nije toliko loš, da smo mi s Velebita ili iz njegova podnožja isklesani, snažni ljudi. Često me uspoređuju s njim, no ne bih mogao izvesti pola toga što je on izvodio.
Gospičanin!!? Pa koliko ja znam grad je Gospić a stanovnik Gospića je gospićanin!