Hrvati agresori: Za te nerede smo bili krivi mi, a ne Mamić i Šuker

Svašta smo doživjeli s našim nogometašima, koliko je samo lijepih trenutaka bilo dok smo pratili našu reprezentaciju, pa i Dinamo, koliko lijepih uspomena... No, nažalost, bilo je i onih ružnih. Ne u smislu loših rezultata, iako smo i njih “živjeli”, nego ružnih prizora kojima uz sport, pa tako i nogomet, nije mjesto.

Potpisnik ovih redaka svjedočio je i onoj neodigranoj utakmici Dinama i Crvene zvezde, neredima Boysa u Bergamu kada je stradao talijanski policajac, velikoj tučnjavi na središnjem milanskom trgu, brojnim ispadima na stadionima... ali najgore je ono što se dogodilo 2005. na Malti. Naš današnji suparnik koji dolazi na Rujevicu ne pamti naše navijače po dobrome jer su tada naši navijači pokazali neviđeno divljaštvo.

A trebao je to biti jedan lijep izlet. Hrvatska je sletjela na Maltu, kamo je otputovala s Islanda u kojem je uzela tri važna boda u kvalifikacijama, došla je odraditi posao na Maltu, uzeti unaprijed upisana tri boda. Dočekalo ih je lijepo rujansko vrijeme, sezona kupanja na Malti i dalje je trajala, dobar hotel s bazenom na krovu, dobra hrana. Sve je bilo sjajno. Do utakmice. Ni na travnjaku nije bilo dobro, iako je Niko Kranjčar zabio za vodstvo naših, u drugom dijelu Malta je izjednačila i to kao da je bio signal dijelu hrvatskih navijača da na tribinama počnu s neredima.

Gađali su i utičnicama

Počeli su čupati sjedalice i bacati ih na teren pa u susjednu ložu. Sudac je kod tih 1:1 utakmicu uspio privesti kraju, no tek tada je nastao krš i lom. Ljudi u dresovima s kockicama počeli su bacati sjedalice na teren pa na susjedni sektor, na maltešku policiju koja je na stadionu bila potpuno nepripremljena. Jer, tko bi na Malti radio probleme? Tih nekoliko policajaca i policajki bez oružja nisu imali izbora pa su navijačima iz Hrvatske nazad bacali komade sjedalica. Ljudi koji su bili u svečanoj loži, gospoda doista po svemu, izgubili su kompas. Odjednom su i oni počeli trgati sjedalice i čupati utičnice iz zida samo da bi imali s čime u boj protiv agresora. Da, Hrvatska koja je toliko propatila zbog agresora na Malti je bila agresor. Moralo se shvatiti te ljude, te mirne Maltežane koji su podivljali. Tom utičnicom branili su svoje od divljaka, od agresora. Tako su nas i tretirali. Više nije bilo važno tko je igrač, trener, novinar. Naši su reprezentativci bili zaključani u svlačionici, čuvala ih je ta slabašna policija, ženska reprezentacija bila je u hodniku ispred svlačionice naših igrača, kao i novinari koji su se uspjeli probiti do utrobe stadiona. Nakon što su oduzimali sve kartice iz fotoaparata, neki od nas uspjeli smo ih sakriti u čarapama ili gaćama.

– Mi smo bili u svlačionici, nisam osjećao nekakvu opasnost iako smo znali da su vani neredi. Sjećam se da smo dugo čekali da možemo otići sa stadiona na aerodrom – prisjeća se Jerko Leko, tadašnji reprezentativac.

Cico je bio ljutit

Potpisnik ovih redaka bio je sretnik, uspio je doći do zračne luke iako nije imao kartu za let na taj dan, nego za idući. Povjerenik za sigurnost HNS-a Zoran Cvrk odlučio je ostati i novinaru Večernjeg lista ustupiti svoju kartu. Ostao je Cvrk jer je znao da je uhićeno stotinjak ljudi, dobar dio njih nije bio kriv i želio je pomoći tim nevinim ljudima. No toga dana svi Hrvati bili su krivi, i oni koji su doista napravili nerede i oni obični ljudi, pravi navijači reprezentacije. Tada nije bilo ni Mamića ni Šukera, bilo je, kao i nebrojeno puta, bitno doći u prvi plan za svoj ili nečiji interes.

Ljutit je bio i izbornik Zlatko Kranjčar, dugo je nakon utakmice razgovarao s kapetanom Nikom Kovačem, koji nije imao odgovor na tako lošu igru. No nama je ipak, nažalost, uz tih mršavih 1:1 u sjećanju ostao taj dan kao jedan od najtužnijih u našem nogometu.

– Sve to nije bilo dobro. Od samog dolaska na Maltu kao da je sve bilo puno nervoze, izbornik Kranjčar bio je jako nervozan, pa i cijela klupa tijekom utakmice, ne znam više zašto je bilo tako. Valjda se to prenijelo i na nas na terenu pa nismo igrali dobro. Bio je Cico i dalje vrlo ljutit i nervozan, a onda su se nakon te naše loše igre na sve nadovezali i ti neredi na stadionu i oko njega. Bilo je svega, a eto i danas, nakon toliko godina, o toj se utakmici još razgovara – kazao je Leko.

HNS je platio obnovu uništene tribine dogovorom predsjednika malteškog saveza i prijatelja mu Vlatka Markovića ne bi li dobio manju kaznu zbog “navijača”. Toga se danas na Rujevici ne moramo bojati.