Daniel Constantini, jedan od najboljih svjetskih trenera, bivši izbornik Francuske, jednom prilikom je rekao da momčad bez dobrog srednjaka ne može do vrhunskih rezultata. Jer, organizator igre je čovjek oko kojeg se vrti svaki napad.
– O njemu ovisi igra cijelog napada, on u sekundi mora donositi odluke, on mora napamet znati sve akcije. Uz to što mora imati sjajan pregled igre mora biti odličan tehničar, dodavač, ali i strijelac. Francuska je pojavom Jacksona Richardsona dobila sve to. Onda ga je naslijedio Nikola Karabatić, a Francuska traje i traje u svjetskom vrhu. I to zbog odličnih srednjaka.
– Da, zaboravio sam reći da su Richardson i Karabatić bili pravi majstori u obrani, oni su uglavnom čuvali najbolje suparničke igrače – rekao je Constantini.
Hrvatska je od 1994. godine, kada smo igrali na prvom velikom rukometnom natjecanju – Europskom prvenstvu u Portugalu, do danas imala u srednjacima vođe momčadi. Tako je Goran Perkovac bio prvi naš srednjak od 1994. do 1999. godine kada je njegovu ulogu dominantno preuzeo Slavko Goluža. Oba ova igrača imala su gotovo jednak stil. U napadu su školski razigravali, po potrebi su igrali i na mjestima lijevog vanjskog pucača. Imala su oba i dobro izrađen šut, a ono što je najvažnije obojica su u obrani bili čvrsti, neprelazni. U nekim utakmicama znali su igrati i zajedno, kao primjerice na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Goluža je tada igrao na mjestu lijevog vanjskog pucača jer je Puc bio ozlijeđen.
Nakon debakla na Europskom prvenstvu u Švedskoj, 2002. godine, kada je Hrvatska osvojila posljednje, 16. mjesto, na klupu reprezentacije došao je Lino Červar. Na Svjetsko prvenstvo u Portugal 2003. godine, uz sad već iskusnog kapetana Slavka Golužu (32 godine), vodio je 24-godišnjeg Ivana Balića. I upravo je Balić, ovoga puta s kratkom kosom, bio iznenađenje cijelog Svjetskog prvenstva. Donio je novu dimenziju igranja na poziciji srednjeg vanjskog u svjetski rukomet i brzo su ga prozvali rukometnim Mozartom.
– On je s loptom mogao sve. Čisti genij. Nepredvidiv. Njegove lopte imale su NBA štih. Izluđivao je suparničke obrane, ali i vratare. Za mene je on najbolji srednji vanjski svih vremena. Tu nema uopće razgovora. Nažalost, igrao je u vrijeme kada je moja Njemačka bila jaka, ali, eto, izgubili smo dva finala, uglavnom zahvaljujući njegovim lucidnim potezima – rekao je Hainer Brand, bivši njemački izbornik.
Žali za zlatom
Ivano Balić ubrzo je postao prvi srednji hrvatske reprezentacije, Goluža je ulazio po potrebi sve dok se nije oprostio od aktivnog igranja, 2006. godine. Zbog Balića se dolazilo na utakmice, postao je hrvatski brend. Slabija strana bila mu je igra u obrani. Kada bi igrao obranu, onda bi igrao onog krajnjeg, koji čuva krila. Premda je nekoliko puta rekao da misli da može igrati dobro u obrani i na mjestu halfa. Bitnije je da je on bio enigma za suparnike u napadu. Dvije stvari nije volio – da ga nepotrebno udaraju i da suci loše sude. A obje stvari dogodile su mu se u finalu Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009. godine. Žao mu je što nije osvojio barem još jednu zlatnu medalju, bilo svjetsku ili olimpijsku.
Njegov nasljednik bio je Domagoj Duvnjak, kojeg je Lino poveo kao 18-godišnjaka na Svjetsko prvenstvo u Njemačku 2007. godine. Uočio je i upijao Duvnjak od Balića. Nakon odlaska Červara, a dolaskom Goluže za izbornika, Duvnjak je dobivao prednost ispred Balića. U redu, Duvnjak je bio mlađi, ali Balić je Balić. Suradnja Goluža – Balić potrajala je samo dvije godine. Za Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj 2013. godine Balić se nije javljao Goluži na mobitel pa je izbornik zaključio da je to kraj. Domagoj Duvnjak moderan je tip srednjaka. Ima šut, brzinu, sjajan je dodavač i odličan u obrani 5-1 kao prednji ili na mjestu halfa. Koliko je dobar, dovoljno govori što već godinama igra u najjačoj europskoj i svjetskoj ligi – Njemačkoj. S Hamburgom je osvojio Ligu prvaka, u Kielu je danas prva zvijezda.
No, Dule već ima 29 godina i bez obzira na to što je pred njim još najmanje četiri, pet sezona, polako se mora tražiti njegov nasljednik. A to je u ovom trenutku Luka Cindrić. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj ima gotovo jednaku minutažu kao Duvnjak. Ali, zna se tko je još uvijek broj jedan. Duvnjak je debitirao na SP-u s 18, Cindrić tek s 24 godine.
Postoji još aduta
Cindrić je po stilu igre na poziciji srednjeg vanjskog možda i najbliže Baliću jer ima nevjerojatnu brzinu i prolaz jedan na jedan. Ima nisko težište i s lakoćom izbacuje suparničke gorostase iz obrane. On bi trebao trajati sljedećih sedam, osam godina. Ali, nije da nemamo još aduta na ovoj poziciji. Već je ovdje godinu dana mlađi Lovro Jotić, a kod kuće, zbog ozljede, čeka Domagoj Pavlović. Jotić i Pavlović su tipovi srednjaka koji mogu igrati podjednako dobro na dvije vanjske pozicije, obojica imaju odličan šut i obojica idu na “glavu”. Pavlovića je takva igra koštala već nekoliko težih ozljeda zbog kojih je već do sada propustio prilično velik dio sezone. A da se ne trebamo uopće brinuti za budućnost, dokazuje i 18-godišnji Tin Lučin, trenutačno igrač riječkog Zameta, a uskoro PPD Zagreba. Uza sve dobre karakteristike koje ima ovaj igrač, ima i visinu...
Najbolji vanjski na svijetu svih vremena, bas ovih dana Nijemci radili anketu najbolji vanjski svih vremena, preko 70% ljudi glasalo za Balica. Sramotna je politika naseg saveza, pa mi smo se odrekli Balica, lackovica, vorija, Dominikovića, metlicica bar dvi, tri godine prerano, a sulica da ne pričam. Gdje je Buntić , Karacic sada, a da ne pričamo gdje je onaj Bičanić!? Treba i mlade gurati, ali s mjerom.