Od čak 14 odličja s velikih natjecanja koja krase vitrinu Josipa Pavića (40), jednoga od naših najboljih vaterpolskih vratara svih vremena, čak dva su olimpijska. Zlatnoj medalji iz Londona 2012. pridodao je i srebrnu iz Rija 2016. godine. A sa zlatnim medaljama sa sva tri velika natjecanja (OI, SP i EP) Pavić je zaslužio epitet "Jozo veličanstveni", kao i nadimak "Hrvatska hobotnica". Od reprezentacije se oprostio u studenome 2016. godine, a od profesionalne karijere u lipnju 2019., nakon što je godinu dana prije s grčkim Olympiakosom osvojio Ligu prvaka. Danas je na poziciji posebnog savjetnika za sport ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac, no u ovom razgovoru bavili smo se prije svega Pavićevim olimpijskim stažem.
Zlato na OI je iznad svega
Već ste nam u jednom razgovoru rekli da olimpijsko zlato iz Londona 2012. smatrate svojim najvećim sportskim uspjehom. Zbog čega posebno?
- Zlato iz Londona je za mene uistinu najveći sportski uspjeh. Olimpijske igre su vrh sportskog života, događaju se svake četiri godine i u ta dva tjedna morate biti na vrhuncu forme, potpuno fokusirani, jer se i najmanji nedostatak odmah kažnjava. A konkurencija je iznimna. Mi smo 2012. uspjeli spojiti odlične pripreme i sjajno ozračje među nama te taj težak rad pretočiti u veličanstvene izvedbe u bazenu. Bez dvojbe, za mene je zlatna olimpijska medalja iznad svega.
U kojem trenutku ste postali svjesni da možemo otići do zlata?
- Pa moram priznati da smo se svi mi nadali, ali ono čega smo se držali, bilo je uistinu ići utakmicu po utakmicu. A u samom finalu, koliko se sjećam, tek sam minutu prije kraja, kad smo vodili s tri pogotka razlike, počeo računati posjede lopte i praktički tek tada postao potpuno svjestan da je zlato naše!
Koji biste trenutak u Londonu ili Riju, kada ste nosili i zastavu na otvaranju, mogli označiti najemotivnijim?
- Pa trenutak kad smo se u Londonu našli na postolju, a svirala se naša himna. Doslovno sam se osjećao kao da lebdim. Bilo je lijepo i u Riju nositi zastavu na otvaranju, ali slušati hrvatsku himnu na sportskom krovu svijeta ipak je neopisivo lijep osjećaj!
Srebro iz Rija 2016. također je izniman doseg, no zašto tad nismo ponovili uspjeh iz Londona?
- Srebro iz Rija je, rekao bih, fenomenalan uspjeh, nastupili smo u drugom uzastopnom olimpijskom finalu. No, treba priznati da je Srbija tada bila bolja i da je zasluženo osvojila zlato. I to je korektno priznati. Nije lako, ali to je istina.
Općenito govoreći, koliko ste zadovoljni uspjesima hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama i gdje su tu vaterpolisti (zlato i dva srebra)?
- Prezadovoljan sam, možda je bolje reći ponosan sam na rezultate koje su hrvatske sportašice i sportaši ostvarili na Igrama u posljednjih 30 godina. Svaki put kad prošetam zapadnom obalom u Splitu uvjerim se u to, a gdje su još drugi koji su nas rezultatski učinili velikom sportskom državom. Brojne su analize rađene, i uvijek smo pri vrhu po broju medalja u odnosu na broj stanovnika. Čisti ponos!
Koji vas je uspjeh nekog hrvatskog sportaša na OI (ljetnim i zimskim) osobno najviše razveselio?
- Ma, svaka medalja je priča za sebe, od dječačke sreće zbog košarkaške medalje iz Barcelone, pa potom rukometaši, Janica, Sinkovići... Ali meni osobno, onako, najupečatljivijom je u sjećanju ostala srebrna medalja Damira Martina iz Rija, on je za mene oličenje sportaša, i njegova sreća u trenutku kad svi pričaju o "izgubljenom zlatu", dala mi je potvrdu da su olimpijske medalje posebne!
Zadovoljan sadašnjim stanjem
Jesu li naši sportaši primjereno nagrađeni za olimpijske uspjehe?
- Mislim da je trend pozitivan, a ionako nitko od sportaša ne kreće na Igre razmišljajući o nagradama. Naravno da je bolje kad su iznosi veći, a značajno su i porasli u posljednje vrijeme, i uzmemo li u obzir i trajne nagrade za izvrsnost, zadovoljan sam sadašnjim stanjem, što ne treba značiti da ne možemo težiti i boljem.
Poznati ste po nekim kratkim efektnim izjavama s primjesama ironije i sarkazma tipa "što ću, netko mora biti i golman" ili "sad moram pogledati i na drugu stranu kad prelazim cestu", kad ste doznali da ćete u Zagrebu 2010. biti jedini golman u momčadi. Pripremate li ta "verbalna zakucavanja" ili ona spontano dođu?
- Ma, rijetko sam se pripremao za intervjue, u pravilu nikada. Pa su tako i te izjave bile spontane, zaista nisam razmišljao o njima. Tako da vas molim da uvažite i pokoju moju pogrešku u ovom razgovoru, nitko nije savršen, ha-ha...
Bili ste kandidat za Finin Odbor sportaša, ali niste prošli. Je li vas to pogodilo?
- Nisam ušao u taj Finin odbor, ali nisam ljutit zbog toga. Na kraju je izabran Felipe Perrone, što mi je priznajem i logično. Aktivan je vaterpolist, vrhunski čovjek i sigurno puno više zna o potrebama i željama vaterpolista nego ja koji sam prestao s igranjem prije tri godine - korektno je istaknuo Pavić, olimpijac kakvoga možete samo poželjeti.
TOP 16 momčadi, posada i parova
Košarkaši (srebro) 1992.
Braća Sinković (dva ZLATA) 2016.-2020.
Ivanišević/Prpić (bronca) 1992.
Rukometaši (ZLATO) 1996.
Vaterpolisti (srebro) 1996.
Osmerac (bronca) 2000.
Rukometaši (ZLATO) 2004.
Braća Skelin (srebro) 2004.
Ančić/Ljubičić (bronca) 2004.
Četverac na pariće (srebro) 2012.
Vaterpolisti (ZLATO) 2012.
Fantela/Marenić (ZLATO) 2016.
Vaterpolisti (srebro) 2016.
Pavić/Mektić (ZLATO) 2020.
Čilić/Dodig (srebro) 2020.
Košarkaši (5. mjesto) 2016.
>> Pogledajte koliko je Sandra Perković zaradila za samo dva dana, svota je poprilična