U povijesti hrvatske nogometne reprezentacije nastupala su tri para braće; Niko i Robert Kovač (83 + 84 nastupa), Dario i Josip Šimić (100 + 7) te Tomislav i Marijo Marić (9 + 8).
Tomislava Marića, bivšeg reprezentativca rođenoga u njemačkom Heilbronnu, pronašli smo u – Baškoj Vodi.
– Ovdje sam se povukao posljednje četiri godine nakon što sam okončao trenerski angažman u slovačkoj Dunajskoj Stredi. Odlučio sam se na odmak od nogometa, od toga, kako ja kažem, finoga života, te odlučio upoznati i njegovu drugu stranu, realan život. Supruga Renata i ja posljednjih smo godina puno putovali po svijetu; upoznali smo Havaje, automobilom putovali po SAD-u, bili na Sejšelima, u Meksiku, Kanadi... želeći doći u dodir s različitim kulturama, običajima, ljudima. Kad si nogometaš, takvu priliku nemaš, jer spavaš u hotelima s pet zvjezdica, u luksuznim resortima, a ništa izvan njih ne vidiš i ne doživiš – kaže Tomislav, koji živi mirnim životom, bez nogometnih stresova kojima je bio izložen u dugogodišnjoj profesionalnoj igračkoj i trenerskoj karijeri.
Petković će se vratiti
Nogomet, kaže, prati, gleda utakmice, analizira, još uvijek uči... Kada nam je nabrojio desetoricu najboljih nogometaša u protekloj godini, kazao je da žali što među njima nije bilo mjesta za Dinamova napadača Brunu Petkovića.
– Godinu ranije bio je fenomenalan i bio sam fasciniran njegovim umijećem, dok je u prošloj godini imao neke drukčije navike na terenu; djelovao je daleko od suparničkog gola, previše se vraćao u sredinu po loptu i tu se trošio pa kao da je gubio svježinu tamo gdje je centarforu najpotrebnija, u završnici, utrčavanju na prvu vratnicu. No Bruno je klasa i vjerujem da će se vratiti u onu formu u kojoj nas je sve oduševljavao – ističe Tomislav, i sam nekada golgeter.
Stoga je prvoga do nedodirljivog Modrića u ovoj anketi naveo Andreja Kramarića.
– Andrej je fantastičan i imam dojam da to njegovo majstorstvo ne dobiva u javnosti priznanje kakvo zaslužuje. Zadivljuje me kako Kramarić, dok nije u posjedu lopte, već zna koji mu je sljedeći potez, što je primjerice demonstrirao u utakmici protiv Bayerna, kada je svojim potezom Boatenga ostavio nemoćnim.
Je li Andreju Kramariću mjesto u Bayernu?
– Njegov je, nazovimo to tako, problem što se ne zna koja je njegova prava pozicija. On nije Lewandowski, ni Coman, ni Gnabry, možda je nešto najbliže Mülleru. Po njegovoj kvaliteti, Kramariću je mjesto u Bayernu i on bi se tamo nazabijao golova. No možda je dobro da je malo pričekao s tim, jer u Hoffenheimu ima mir, nema takav pritisak medija i javnosti kao u Bayernu, a usto Hoffenheim je dobar klub. Ipak, volio bih da Andrej jednoga dana ipak završi u većem klubu jer, znate kako se kaže, igrače se ne pamti po tome koliko su zaradili, koliko su golova postigli, nego po tome koliko su trofeja osvojili. Pa jedan genijalac poput Messija zauvijek će ostati u sjeni Maradone samo zato što nije bio svjetski prvak s Argentinom – dodaje Marić.
I vi ste svojedobno u dresu Wolfsburga (7. prosinca 2001. godine, nap. a.) Bayernu postigli dva pogotka u Münchenu (završilo je 3:3). Je li vam to jedan od najdražih nastupa, budući da ste bili igrač utakmice, s ocjenom 2 u Kickeru?
– Za mene nema dvojbe da mi je svaki od nastupa za hrvatsku reprezentaciju najvažnije što sam ikada odigrao. Meni je taj osjećaj igranja za svoju zemlju bio najdivnije iskustvo. E sad, bilo je velikih klupskih utakmica; i ta s nevjerojatno jakim Bayernom, pa onda i finale Kupa u Japanu pred 80 tisuća gledatelja, kada sam također postigao pogodak – naglašava Marić.
Smatrate li da ste premalo igrali za Hrvatsku?
Industrijski je mehaničar
– Debitirao sam u fazi priprema za Svjetsko prvenstvo 2002. godine kod izbornika Jozića. U to vrijeme bio sam najefikasniji hrvatski igrač i nadao sam se da bih mogao biti na listi putnika za Svjetsko prvenstvo. Međutim, nije se dogodilo, što me malo razočaralo. Mogao mi je izbornik unaprijed reći da se na mene ne računa, da me sprema za sljedeći ciklus, bilo što. Ovako sam bio izvisio praktički bez ikakva objašnjenja – ističe Tomislav Marić, igrač koji je u rodnoj Njemačkoj ušao u nogometni žrvanj već s 18 godina.
U počeku je usporedo s treniranjem imao i posao...
– Završio sam zanat za industrijskoga mehaničara. Dvije i pol godine rado sam taj posao u jednoj tvrtki; radni dan trajao je od 6.15 do 16 sati, potom sam od 18 do 20 sati trenirao. Dok sam bio učenik, tijekom zimskih školskih praznika također sam tražio bilo kakav posao da bih nešto zaradio, jednom sam raznosio staklenu vunu za tvrtku koja se bavila oblaganjem fasada... – zaključio je Tomislav Marić, čiji brat Marijo, također bivši reprezentativac, živi u Njemačkoj i radi u tvrtki koja se bavi nekretninama.
MARIĆEV IZBOR:
1. Luka Modrić (Real)10 bodova
2. Andrej Kramarić (Hoffenheim)9
3. Marcelo Brozović (Inter)8
4. Ivan Perišić (Bayern, Inter)7
5. Dominik Livaković (Dinamo)6
6. Nikola Vlašić (CSKA Moskva)5
7. Josip Brekalo (Wolfsburg)4
8. Ivan Rakitić (Barcelona, Sevilla)3
9. Dejan Lovren (Liverpool, Zenit)2
10. Domagoj Vida (Beşiktaş)1
Brekalo ispred Rakitica😂