Prvenstvo Europe u karateu završilo je za hrvatske domaćine na najbolji mogući način. Trijumfalno, intoniranjem “Lijepe naše” i komplimentima za sjajno organizirano natjecanje u teškim epidemijskim vremenima i nezahvalnim okolnostima. A pohvale su stizale od svih sudionika, pa i od samog predsjednika Svjetskog karate saveza Antonija Espinósa.
A sve to Hrvatsku stavlja u poziciju da jednog dana kandidira i za domaćina Svjetskog prvenstva za koje bi Poreč sa svojim smještajnim kapacitetima, da je bliže nekoj od većih zračnih luka, bio dovoljno dobar kandidat pa to u prvi plan ipak stavlja Split i Zagreb. Uostalom, ako za to bude zainteresirana nova gradska vlast, Split bi trebao biti domaćin Prvenstva Europe 2024. godine koje je već dodijeljeno Hrvatskoj. U posljednjoj predstavi petodnevnog programa u porečkoj dvorani Žatika hrvatska muška borbena vrsta postala je prvakom Europe što je enormna zadovoljština za sve koji u našem karateu rade. I potvrda Hrvatskom karate savezu da je na dobrom putu.
Poreč i Žatika sve očarali
Kao što nam je kazao predsjednik HKS-a Davor Cipek, pojedinačne medalje itekako su važne, no kvaliteta karatea, kvalitativna širina jedne zemlje dokazuje se rezultatima u ekipnim natjecanjima. I zato se, zbog jednog praktičnog razloga, puno dulje priča o ekipnoj nego o pojedinačnoj medalji. Naime, zbog jedne medalje sretan je samo jedan sportaš, i oni koji su mu bliski, a zbog ekipne sretnima se još dugo osjećaju sedmorica karataša, odnosno četiri karatašice i svi oni koji su životno oko njih.
Osim tri medalje (dečki zlato, cure bronca, Garibović bronca), Hrvati su još jednom zavrijedili komplimente kao sposobni organizatori. A Poreč je poprište koje se itekako svidjelo natjecateljima i njihovoj pratnji iz 46 europskih zemalja. Ne samo zbog lokacije na moru nego i zbog arhitektonske ljepotice u kojoj su se natjecanja odvijala, smještene 15-ak minuta hoda od hotela u kojima je 600-tinjak sportaša i sportašica bilo smješteno.
Muško momčadsko zlato i ženska ekipna bronca slika su i dobro organiziranog nacionalnog saveza kao i uspješnog djelovanja izborničkog stožera koji predvodi Dubravko Kolec i koji čini još niz trenera (Danijel Vučić, Davor Mrzak, Drago Galina, Fedor Nalis, Danil Domdjoni) među kojima je i bivši svjetski prvak (Domdjoni).
A baš on nam je izrazio svoje divljenje prema svom vršnjaku Rafaelu Agajevu, koji je u Poreču osvojio svoju 31. medalju na velikim natjecanjima, na europskim (23) i svjetskim (8) prvenstvima. Domdjoni ima devet takvih medalja i već je godinama natjecateljski umirovljen, no zato predstavlja obećavajućeg mladog trenera baš kao što je i Davor Mrzak, također bivši reprezentativac, koji je u Poreču predvodio cure do bronce.
Osim osvojenih medalja, hrvatski je karate na ovom prvenstvu izborio još dva iznimna postignuća. Predsjednik HKS-a Davor Cipek izabran je za glavnog tajnika Europskog karate saveza, a naš najbolji karataš Ivan Kvesić pečatirao je svoju olimpijsku vizu. Doduše, Ivan nije uspio osvojiti i pojedinačnu medalju, ali pomogao je momčadi da pobijedi u najtežoj borbi (Ukrajina) na putu prema zlatu. S obzirom na to da je obnovio ozljedu ramena, koja je prijetila njegovu nastupu na Olimpijskim igrama, ispalo je dobro što su dečki obavili posao i prije no što bi on došao na red, kako u polufinalu protiv Francuske (3:1) tako i u finalu protiv Crne Gore (3:0).
Hoće li Kvesić imati društvo?
Znakovito je da su u borbama za medalje i muška i ženska hrvatska vrsta pobijedile Francusku, svjetsku karatašku velesilu koja ima 40-ak zaposlenih u svom nacionalnom savezu koji pak ima godišnji proračun od oko 12 milijuna eura. Turska, reprezentacija s najvećim brojem osvojenih zlata (6), ima proračun od 8-9 milijuna eura godišnje i nekoliko nacionalnih kampova diljem zemlje. A sa svima njima hrabro se nosi Hrvatski karate savez koji godišnje na raspolaganju ima tek četiri milijuna kuna od čega je 50 posto vlastitih sredstava prikupljenih od članarina i kotizacija.
Unatoč svemu, Hrvatska bi ovog ljeta mogla imati i više od jednog karataškog olimpijca. A hoće li Ivan Kvesić imati društvo na putu za Tokio, saznat ćemo između 9. i 14. lipnja na kvalifikacijskom turniru u Parizu. Možemo pretpostaviti da će ondje nastupiti Enes Garibović, Boran Berak te Ana Lenard, Alesandra Hassani i Lucija Lesjak, no to će se tek definirati kada se analizira njihovo bodovno stanje na svjetskim i olimpijskim rang-ljestvicama.
Braaaavooooo 💪💪🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷