Naši najbolji karataši i karatašice ispunili su želju predsjedniku Hrvatskog karate saveza Davoru Cipeku. Osvojili su onoliko medalja (tri) koliko si je on nekako zacrtao u svojim mislima i to još onog trenutka kada je hrabro ponudio Poreč za zamjenskog domaćina Prvenstva Europe od kojeg su Šveđani odustali.
Kako to obično biva na velikim natjecanjima, dogodi se da neki favoriti za odličje dožive neki peh (Ivan Kvesić) baš kao što i dogodi da netko tko nije smatran kandidatom za odličje sve to srčano demantira (ženska borbena vrsta).
Hrvatski sudionik od kojeg se očekivalo puno i koji je jako puno i ostvario (zlato) jest muška borbena vrsta. Nakon što su na prošlom Prvenstvu Europe osvojii broncu, braća Kvesić, Garibović, Živković, Martinac, Mrvičić i njima pridodani Raguž smatrani su vrlo ozbiljnim kandidatima za novo odličje, a oni sam vjerovali su da su vrijedni finala do kojeg su i dospjeli sjanim pobjedama na Ukrajinom (3:2) i Francuskom (3:1).
A nakon što je Crna Gora iznenadila Azerbajdžan postalo je jasno da je pred našima povijesna prilika da osvoje desetljećima sanjano zlato. I ono se i dogodilo, ali na puno lakši način no što je itko mogao i predvidjeti. Naime, posao je bio gotovo već nakon tri ploče pa brončani srednjaš Garibović i svjetski prvak Kvesić nisu ni morali raditi.
Suočen s činjenicom da ima na raspolaganju samo četvoricu zdravih boraca, crnogorski izbornik Vlahović odlučio je riskirati i predati drugu ploču što se baš i nije pokazalo pametnim potezom. Zdravoseljačkom logikom gledano, nama je bilo logičnije da krene sa četvoricom zdravih a da petu ploču ima praznu, no Vlahović se prekombinirao. Zacijelo nije računao da će Dubravko Kolec sa svojim izborničkim stožerom ovaj put odigrati drugačije.
- Oni su vjerojatno očekivali da ćemo na prvu ploču staviti Živkovića, jer je on dosad bio taj. No, mi smo se odlučili za Anđela Kvesića da svojom snagom i kvalitetom probije led i povuče momčad. Jer, prva borba u momčadskom karateu važna je koliko i prvi set u tenisu. Načelno, mi smo se odlučili da ćemo naše najjače adute staviti na prvu, četvrtu i petu ploču, a dogodilo se da smo sve završili već nakon tri borbe.
Kao što reče izbornik Kolec, Anđelo je otvorio meč kapetanski, autoritativno. Počistio je i zakucao nižeg i bržeg protivnika i doveo Hrvatsku u vodstvo 1:0.
- S protivnikom koji je niži i brži od mene teškaša, koji radi u kategoriji do 67 kg, nisam htio ulaziti u razmjene udaraca već sam vrebao priliku za svoju specijalku, čišćenje i zakucavanje. Ta tri boda bila su velika prednost jer ja sam dobar u obrani i teško me je bilo dostići. Žao mi je samo što se borba na drugoj ploči nije dogodila da Zvonimir Živković pokaže tko je i što je, a dečko je na ovom Prvenstvu stvarno odradio lavovski posao. Isto tako mi je neizmjerno drago što je presudni bod donio baš moj klupski kolega iz Hercegovine Zagreb Ivan Martinac. On je svojedobno bio najbolji kadet svijeta i vrhunski je borac, ali ima peh da je u istoj kategoriji u kojoj je i izvrsni Garibović pa ga nema na velikim natjecanjima u pojedinačnom dijelu.
Nekako smo uvjereni da bi Živković (25) slavio i da je crnogorski teškaš Smolović bio u stanju izaći u borilište jer Zvonimir ga je ne tako davno pobijedio na jednom turniru.
- Posljednja dva dana skupljao sam svu energiju, svaki atom snage, jer sam želio eksplodirati i onda se dogodi da mi protivnik ne izađe u borbu. U tom času bilo mi je žao jer za mene bi bilo ljepše da sam se borio no najbitnije je ono što je važno za momčad a to je da nam se pisala pobjeda.
Ovaj Riječanin je stomatolog pa mu treba skinuti kapu što je pored tako zahtjevnog fakulteta zadržao visoku sportsku razinu.
- Sve se može kada se malo stisne. Radim u očevoj stomatološkoj klinici, a ovo je ispunjenje mog i ne samo mog sna. Jer, vjerovali smo godinama da možemo biti prvaci Europe i hvala Bogu što se to dogodilo baš u Hrvatskoj.
Drugi neopjevani junak ovog zlata je pak student četvrte godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Junak iz sjene, Ivan Martinac (24):
- Znao sam da će doći taj trenutak kada ću pokazati koliko vrijedim. Cijeli tjedan sam sanjao o tome da baš ja budem taj koji će odlučiti borbu za medalju i Bog mi je dao tu priliku. Poentirao sam tri puta s prednjom rukom, to su mi specijalke.
Svojom pobjedom Martinac je "oslobodio obveza" klupskog suborca Ivana Kvesića i Varaždinca Enesa Garibovića koji je trebao raditi petu ploču i koji je kazao:
- Meni bi bilo možda i draže da sam radio no od svega je ovdje bitniji konačni ishod. Na mjestu crnogorskog izbornika ja ne bih napravio to što je on, no on je na to imao pravo mislivši da će nas možda tako iznenaditi. A mi kada stanemo na tatami, nas petorica, izgledamo jako i veliko i niti jednoj reprezentaciji nije svejedno kada nam se sučeli. Vjerujem da su i Crnogorci znali da nas jako teško mogu pobijediti - kazao je ovaj inženjer elektrotehnike i računarstva.
Pošteđen još jedne borbe ostao je i svjetski prvak Ivan Kvesić koji je na četvrtoj ploči čekao kao zapeta puška:
- Bilo je teško za povjerovati a će Crnogorci napraviti još jedno veliko iznenađenje. Hvala im što su dobili Azerbajdžance koji su nama najneugodniji protivnici jer su mali i brzi, a mi smo svi više kategorije. To je nama bilo olakšanje tim više što Crnogorce jako dobro poznamo jer smo s njima imali i neke trening kampove.
I Ivan misli da je hrvatski izbornik nadmudrio crnogorskog kojem, doduše, nije ni preostalo ništa nego da riskira maksimalno.
- Možda su mislili da ću ja raditi drugu ploču, koju su odlučili preskočiti, pa da mene ispucaju u borbi koju ionako gube. Oni u valjda očekivali da ćemo mi na prve tri postaviti naše najjače adute, a mi smo to rasporedili pametnije.
Ovom prilikom Ivan je namazao noge s lakom za kose i coca colom što su "rekviziti" koje svaki ozbiljan karataš mora imati u torbi. Posebice ako zna da će nastupati na posve novom tatamiju.
- Uoči borbe za broncu mi smo se zagrijavali na starom tatamiju, a ja nisam pretpostavljao da ćemo se boriti na novom, a on je prilično klizav. Nažalost, toga sam postao svjestan tek kada sam izašao u borbu i kada je bilo kasno za lak i coca colu. Danas to nisam propustio učiniti, no i danas je bio posve novi tatami i ne znam otkud im ideja da se za borbe za medalju stavlja novi koji ima taj gornji klizavi sloj.
I dok je dan prije, zbog ispričanog, pustio pokoju suzu ljuticu (ne mogavši si oprostiti taj previd), dan kasnije bilo je vrijeme za suze radosnice. Za uživanje u trijumfu u kakvom, reče nam to negdašnji svjetski prvak Danil Domdjoni, rijetki imaju privilegij uživati.
A uživali su u tome osjećaju i naši pričuvni borci - Ante Mrvičić (27) koji je odradio jednu borbu na ovom Prvenstvu i 23-godišni Karlo Raguž koji je bio zlatna rezerva. Obojica su članovi Hrvatskog dragovoljca i obojica su uživala u trenutku.
- Ovo se ne može opisati riječima. Postali smo prvaci Europe i to na domaćem terenu što je bolje nego bilo gdje drugdje - kazao je 27-godišnji Mrvičić koji je završio zaštitu na radu i zaštitu od požara odnosno stručni studij sigurnosti.
Njegov klupski kolega još nije u toj fazi jer studira drvnu tehnologiju i na trećoj je godini.
- Ovo je uspjeh kojeg sanja svako dijete koje se bavi karateom. Radio ja ili ne, ja sam član ove ekipe i zbog toga sam neizmjerno sretan.
A to je doista složna družina koja je uživala u trenutku, posebice dok se intonirala hrvatska himna. Kada je ista skraćena (valjda zbog protuepidemijskih mjera), njihove reprezentativne kolegice su ju nastavile pjevati iz sveg glasa pa su od službenog spikera Frane Ridjana proglašene "Akademskim zborom Hrvatskog karate saveza".
>> Pogledajte i slavlje cura
Kada ti u vlastitoj zemlji ne odsviraju himnu kako treba, onda znas da je nesto duboko pogresno. Opet su izgmizali oni koji su se posakrivali devedesetih. Iznenađeni sto im se nista nije dogodilo misle da mogu nastaviti raditi protiv Hrvatske