Cijelu Hrvatsku ganuo je prekjučer emotivni nastup 25-godišnjeg hrvatskog nogometnog reprezentativca, Zagrepčanina Josipa Juranovića, koji je pobjedu nad Škotima posvetio pokojnome ocu. Miroslav Juranović, nekadašnji policajac rođen 1964. godine, preminuo je u listopadu 2018., nakon kratke i teške bolesti, u KBC-u Dubrava u Zagrebu. U to vrijeme Josip je bio nogometaš Hajduka.
– Tata je bio u bolnici nekoliko dana i očekivali smo ga da dođe doma na oporavak, kada su nam javili da se toga dana jednostavno nije probudio – ispričao nam je jučer Dragan Juranović, godinu dana stariji Josipov brat, također profesionalni nogometaš.
Svi su bili vezani za oca
Dragan igra u mostarskom Zrinjskom, kod trenera Sergeja Jakirovića, i imao je sjajnu polusezonu postigavši četiri pogotka i šest puta asistiravši za gol, ali prva zvijezda trenutačno je ipak Josip, član poljske Legije iz Varšave i jedan od junaka pobjede Hrvatske nad Škotskom.
– Čujem se svakodnevno s bratom, uvijek jedan drugome komentiramo nastupe. On u Poljskoj ima Arenasport i gleda sve moje utakmice – kaže Dragan i nastavlja:
– Presretan sam zbog Josipa jer je u utakmici sa Škotima dokazao da vrijedi, da je zasluženo u reprezentaciji. I neka samo tako nastavi. Da je tata živ, bio bi jako ponosan! Naravno, ponosna je naša mama Josipa, koja živi u Zagrebu. Čim je utakmica završila, počele su njezine poruke: ‘Jesi gledao, što kažeš, kakav je bio Josip?’.
Sva trojica braće Juranović, najmlađi Mihael, također talentirani nogometaš, Dragan i Josip, bili su jako vezani za oca. Josip Juranović u studenome 2018. godine, kada mu je trener Zoran Vulić dao kapetansku traku Hajduka, posvetio je pobjedu nad zaprešićkim Interom pokojnome tati. Tada je ispod dresa nosio majicu s očevim likom.
– I dandanas nosi tu majicu, vjerujem da ju je imao i na utakmici sa Škotskom. Tata je bio na svakoj utakmici, kad god je stigao. Njegov savjet uvijek je bio isti: ‘Budite ponizni, budite svoji i iskoristite svaku priliku!’ – dodaje Dragan Juranović, koji je nekada igrao za Dubravu, Osijek II i Rudeš u Hrvatskoj ligi.
Josip Juranović dijete je Dubrave, dečko iz Grižanske ulice, pohađao je OŠ Mate Lovraka.
– Moj brat Josip nije oduvijek bio desni bek, dapače, na toj poziciji počeo je igrati tek u Hajduku. I to je bila njegova ideja. Naime, shvativši da kao vezni možda neće imati toliko prilike, sam je treneru Vučeviću predložio da ga stavi na desnog bočnog kada je ta pozicija bila prazna. Inače, za prvu momčad Dubrave debitirao je vrlo mlad. Sjećam se da ga je u momčad postavio trener Željko Dacer i da je to bilo na trećeligaškoj utakmici u Lekeniku. Brat i ja zajedno smo zaigrali za Dubravu u sljedećoj sezoni, kod trenera Radešića – dodaje Dragan Juranović.
Zagrebački trener Željko Dacer dobro se sjeća Josipa Juranovića, u to vrijeme najdarovitijega nogometaša Dubravine škole nogometa.
– Odluku o Josipovu priključenju prvoj momčadi donio sam u zimskoj stanci. Naime, pravilo je nalagalo da moramo u seniorskoj momčadi imati trojicu nogometaša mlađih od 21 godine, te sam se među ostalim odlučio za tadašnjeg izlaznoga kadeta, 17-godišnjega Juranovića – priča Dacer i nastavlja:
– Josip je u to vrijeme bio ofenzivni vezist, krilo koje je u igri prema naprijed radilo dar-mar, te je, iako vrlo mlad, igrao doista izvrsno. Kada je jednom ušao u momčad, više iz nje nije izlazio.
Po čemu najviše pamtite Josipa Juranovića iz toga doba?
– Bio je ozbiljan, marljiv, karakteran dečko, i zato se tako mlad i uspio nametnuti u seniorima. Te su ga osobine pratile kroz cijelu karijeru i dovele ga tu gdje je sada. Znate, on je kod mene bio najmlađi igrač kompletne Treće lige, imao je težak, trnovit put, ali nije pokleknuo u toj žestokoj ligi, nego je, naprotiv, u njoj očvrsnuo i afirmirao se. Bila je to dobra odluka za njegovu karijeru – dodao je Dacer.
>> Pogledajte sjajne brojke hrvatskih nogometaša
Heroj???? Jer jeubacio jednu dobru loptu u 16 m??? Heroji su liječnici i sestre koji već godinu dana rade pod skafanderima u bolnicama, a ne netko tko šutira loptu!!! Sramota od novina!!!