Znate već kakvi smo mi Hrvati, u stanju smo učas svoje ljude uzdizati do razine kojoj ne pripadaju, ali kada to drugi o nama kažu, onda to ima posebnu težinu.
A slušajući televizijski prijenos finalne utrke dvojaca na pariće na EP-u, od engleskog komentatora oduševljenog izvedbom braće Sinković čuli smo sljedeće: “Nitko ne može utrenirati takav zaveslaj kao što može Niki Bralić.”
Neporaženi 24 utrke zaredom
Niki je, dakako, “sveti Nikola” hrvatskog veslanja Nikola Bralić, stručnjak koji je lani proglašen za najboljeg veslačkog trenera na svijetu. U svojoj skromnosti hvalospjeve pokušava relativizirati.
– Ne znam je li to baš tako. Ima puno trenera koji znaju utrenirati vrhunski zaveslaj, bez čupanja i da bude jako precizan. Istina je, imamo ga i mi, ja znam kako do njega doći, a koliko još ljudi u svijetu to zna, e ja to ne znam.
Koliko god ih bilo, veslački svijet zapanjen je dominacijom njegovih štićenika, Valenta i Martina Sinkovića koji su do europskog zlata došli s osam sekundi prednosti nad Nijemcima.
– Ako nas ozljede ne zaustave, možemo ovako još puno godina.
S obzirom na to da njegovi štićenici već dvije i pol godine nisu izgubili utrku, i oni i njihov trener postali su predmet “špijunaže”.
– Običnom biomehaničkom analizom moglo se vidjeti kako dečki izvode zaveslaj, no nisu znali metodologiju, kako do toga kroz trening dođemo. No sada znaju i to jer je jedan moj suradnik, radeći jedan materijal za moje seminare, to objavio i na YouTubeu pa su svi imali prilike to vidjeti. No i dalje nam dolaze veslači koji s nama žele trenirati.
S obzirom na to da su Sinkovići pobijedili u čak 24 utrke zaredom, nameće nam se pitanje bi li možda bilo dobro na Olimpijske igre otići s jednom izgubljenom utrkom koja bi mogla pomoći u tome da se dečki ne uljuljkaju.
– Svi su prokužili kako mi radimo i kad-tad će se pojaviti ekipa koja nas može zaskočiti, no ja bih volio da se to ove godine ne dogodi i da u Rio odemo bez poraza. Jer, taj je pritisak ipak lakše podnijeti.
S obzirom na to da on proživljava svoje najveće trenutke, pitali smo Bralića jesu li ovo najveći trenuci hrvatskog veslanja. Jer, nikad se na jednom velikom natjecanju nije dvaput svirala naša himna.
– Ja držim da je najveći trenutak hrvatskog veslanja bilo prvo svjetsko zlato četverca na pariće osvojeno 2010. godine, što su dečki osvojili s nepune 22 godine. Te su godine braća Sinković, Damir Martin i David Šain bili svjetski prvaci do 23 godine i u apsolutnoj konkurenciji i ovi današnji rezultati imaju svoje korijenje u tom čamcu. Jer, raspareni članovi te posade postali su jako dobri u manjim posadama. A braća Sinković i Damir Martin jači su veslači od svih naraštaja koje smo dosad imali.
Rasparili se slučajno
A do rasparivanja četverca došlo je igrom slučaja.
– Dogodilo se to silom prilika jer se ozlijedio Damir Martin. No čisto sumnjam da bi taj četverac ostao dugo zajedno jer u takvim posadama ljudi naprosto jedni drugima dosade.
Premda mu 65. kuca na vrata, ovaj Sinjanin izgleda dovoljno vitalno da taj posao radi još barem jedno desetljeće.
– Silom zakona u starosnu mirovinu moram 1. siječnja, no vjerojatno postoji način da me Sportski savez grada Zagreba produži za još jedan olimpijski ciklus. Premda se osjećam dovoljno vitalno, trebao bih smanjiti broj ekipa o kojima se brinem u VK Mladosti pa u to uvodim asistente. Već smo uveli nekadašnjeg vrhunskog veslača Marka Banovića. Ja vodim program, a on zatvara što ja fizički ne stignem. Zasad je veslački volonter, no vratio se prvoj ljubavi. Egzistenciju je osigurao jer je završio arhitekturu pa ima biznis od kojeg solidno živi.
>>Imamo 20 puta manji budžet od Britanaca, ali i najboljeg trenera svijeta