Ivan Budinčević (63) bio je vratar Hajduka između 1976. i 1980. i osvojio šampionsku titlu bijeli, zadnji naslov prvak u Jugoslaviji. Danas živi u Bajmaku u Vojvodini u velikoj neimaštini i zaboravljen...
– Ja ne radim jer fizički nisam sposoban. Radio sam ja teške fizičke poslove, orao i kopao, sijao, sadio, brao, sve poslove u polju kao nadničar. Ali, bolovi u oba koljena više mi ne dopuštaju baš nikakvu fizičku aktivnost. Mogu deset minuta da kosim travu i onda gotovo, moram stati, boli me i ne mogu više. Moja Ruža radila je u Austriji, čuvala je starije gospođe, ali je doživjela infarkt prije godinu dana i eto. Sad ni ona ne može ništa. Ima pejsmejker i dva stenta. Sreća u nesreći da joj se to dogodilo u Austriji, a ne ovdje. I, kako živim? A kako... Kći Mia je tu, blizu, u Subotici, radi u firmi, ali ima ona i svoj život - rekao je Budinčević za Slobodnu Dalmaciju.
Nema primanja i jedva spaja kraj s krajem. Nakon igračke karijere nije uspio postati trener jer nema školu.
– Čekam još godinu dana do penzije. Možete misliti kakva penzija, ali bar nešto. Imam devet godina staža u Hrvatskoj, četiri u Hajduku, pet u Vinkovcima, pa dvije u Sloveniji i devet u Srbiji. Pa neka izračunaju - rekao je Budinčević koji živi u trošnoj kući.
– A trebalo bi u nju nešto još uložiti, zgotoviti, ali kako? Nema se... Ma, dobra je kuća za nas dvoje, još je i velika koliko nam treba.
Budinčevića je svojevremeno tražila Crvena zvezda.
- Zvala me Vojvodina i Crvena zvezda me baš dugo nagovarala, a onda sam u Spartaku pozvan u ured i rekli mi da me traži Hajduk, da je došao po mene Jere Burazin. Odmah sam pristao, rekao sam sebi “idem u najveći klub u Jugoslaviji”. Potpisao i bilo je gotovo.
>> Pogledajte najveće transfere ove zime
ajmo torcida i nas hajduk, sada se pokazite i pomozite covjeku