Ne pamti se kada je jedan Dinamov trener bio suočen s tolikom količinom negativnih kritika kao što se to u ovoj sezoni događalo Sergeju Jakiroviću, a eto – Jakirovićev Dinamo četiri kola prije kraja prvenstva u mrtvoj je utrci s Rijekom, k tome i u finalu Kupa. U normalnim okolnostima i u normalnom, uređenom klubu s vizijom – koji je pritom i igrao četiri proljetne utakmice u Europi – ime trenera za sljedeću sezonu uopće ne bi trebalo biti upitno, bez obzira na njezin ishod. Koji može biti slavodobitan, ali, naravno, i poražavajući. A opet – ne bi trebao biti presudan za trenerovu sudbinu.
Prvi naglasak u ovoj priči je – normalan klub. A okolnosti u kojima je Jakirović došao, a potom i djelovao gotovo cijelu sezonu nisu bile posve normalne. Naime, rijetko se događa da neki klub potjera trenera nakon samo prvih osam utakmica sezone a da nisu bili ugroženi strateški interesi kluba – kao što je to Dinamo učinio Bišćanu. Pa je Jakirović – istina svojom voljom i ambicijom – preuzeo momčad koju nije ni selektirao, ni pripremao, ni uigravao. Potom je Dinamo sve do ožujka tresla upravljačka kriza, čiji su odjeci neizbježno utjecali na ozračje u svlačionici. Tek Zajecovim dolaskom Dinamo je dobio stabilnost, a Jakirović neophodan mir za temeljitu pripremu završnice sezone. U kojoj – složit će se svatko objektivan – Dinamo ne ide na mlazni pogon, i izvedbe mu ne izgledaju impresivno, ali ipak stvari čvrsto drži pod kontrolom i s ogromnom dozom samouvjerenosti ulazi u odlučujuće bitke za trofeje. Prepoznala je to i bučna i sve brojnija Dinamova publika koja može biti važan faktor u završnici sezone.
VIDEO Dinamo proslavio 113. rođendan na Cvjetnom trgu
Prebrojili smo: čak pet puta Jakiroviću se radilo o glavi ove sezone; prvi put nakon brodoloma s praškom Spartom, potom nakon vezanih poraza od Hajduka i kosovskog Ballkanija, onda nakon krahova s Goricom i u Plzenju, zatim nakon 0:3 s Lokomotivom i na kraju nakon 1:5 s PAOK-om. Dinamo u ovoj sezoni već ima deset poraza – Bišćan 2, Jakirović 8 – kao i na kraju sezona 2016./2017., te 2021./2022., pritom do kraja sezone još tri puta igra s Rijekom, dakle moguće je da izgubi i rekordni 11. put, a opet – i s tom neslavnom brojkom, i takav ranjiv – može biti prvak. Da, Jakirović nije stvorio mašineriju koja melje, ali je uspio svoj ratnički, fajterski duh prenijeti na momčad, i to ga drži iznad vode u maratonskom nadmetanju s Riječanima.
U tom smislu – dokazivanja da je dostojan nove titule – najbučnija manifestacija Dinamove muškosti zbila se na Poljudu, gdje su plavi u dvije utakmice zaredom pobijedili Hajduk, u najtežim uvjetima i u najdelikatnijem trenutku sezone, što će se možda ispostaviti kao Jakirovićeva prekretnica sezone. Pa kad ga već uspoređujemo s Hajdukom, pogledajmo i ovaj podatak: otkad je Jakirović na klupi, plavi su u 29 nastupa u SuperSport HNL-u osvojili 68 bodova, ili čak 22 više od Hajduka u 28 nastupa!
U zaključku: prepozna li klub da trener radi dobar posao, da ga igrači slijede i da momčad makar i puževim korakom napreduje, te da taj trener pritom respektira klupsku hijerarhiju i strateške odrednice – kao što to čini Jakirović – onda je zavrijedio da mu se oslobodi uzletna pista za nadolazeće ljeto. Bez obzira na konačan ishod ove sezone. Za usporedbu, danas rezultatski najuspješniji svjetski trener Xabi Alonso preuzeo je Bayer Leverkusen u prošloj sezoni u devetom kolu Bundeslige, na kraju u njoj zauzeo tek šesto mjesto – najslabije nakon 2017. godine – gledajući u leđa Freiburgu i Union Berlinu, te u prvenstvu osvajao samo 1,73 boda po utakmici. U svim natjecanjima samo 1,65.
Bayerov pristup svome treneru čudotvorcu mogao bi, pa i trebao biti putokaz i Dinamu.
GALERIJA Pogledajte ludu atmosferu na Kranjči! Uz uzvike 'Dinamo! Dinamo', Rijeka doživjela katasfrofu
Koje lupetanje, pa Čačić je odletio poslije jednog poraza a pod njim su na Maksimiru padali najveći a Jakirovic je izgubio sve važnije europske utakmice i to kad je imao pobjedu u džepu. U prvenstvu se drži zahvaljujući sreći i igračima ali Dinamo nikad nije igrao lošije.