Jedina hrvatska brzoklizačica na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu imat će u srijedu posljednji nastup, i to u utrci na 1500 metara. To je ujedno i posljednja pojedinačna disciplina u ženskoj konkurenciji u brzom klizanju na kratkim stazama na programu u Pekingu.
- Za razliku od utrka na 500 metara koje su obilježene brzim startom i sprintom od četiri i pol kruga, 1500 metara je disciplina u kojoj do izražaja dolazi taktika, sporiji početak te napeta i brza završnica. Upravo tu dolazi do izražaja jedna od specifičnosti tog sporta: dok su u atletici sportaši specijalizirani ili samo za kraće sprinterske ili samo za sporije i dulje discipline, u brzom klizanju na kratke staze klizači nastupaju u svim disciplinama - kaže naša brzoklizačica Valentina Aščić.
Kruh, maslac i med...
Poseban sustav bodovanja za kvalifikacije na ZOI po kojem se najbolji pojedinačni rezultati klizača dodjeljuju dotičnoj reprezentaciji, u našem slučaju najboljim se pokazao upravo u ovoj disciplini. Naime, upravo zato je klub Meteor pokrenuo akciju prikupljanja novca za nastup više članova reprezentacije na kvalifikacijskim natjecanjima, što je zahvaljujući bodovima koje su uz Valentinu osvojile Maja Ivandić i Katarina Burić rezultiralo time da Hrvatska na ZOI ima predstavnicu i na 1500 metara.
- Držim se kasnijeg ritma buđenja jer su i utrke u večernjim satima. Tako na doručak odlazim oko 10 sati. Doručkujem kruh, maslac i med, te obvezno popijem kavu i spremna sam za prvi trening, a to je bicikl. Moram priznati da mi se sviđa pogled iz sobe, vidim brojne stadione, a među njima i onaj na kojem su Igre otvorene. Drugi trening provedem u teretani, koja se nalazi u jednoj od zgrada u olimpijskom selu. Sve je složeno kao mali ograđeni grad koji sadrži sve potrebno za preživjeti. Bila sam i u praonici rublja i dok sam čekala da mi se rublje osuši, iskoristila sam priliku da uživam na suncu i snimam sve što vidim. Inače, u olimpijskom selu je i mali trgovački centar s nekoliko trgovina - kaže Valentina.
Ipak, najljepši dio dana vam je odlazak na klizalište?
- Uspjela sam gledati sve finalne utrke brzog klizanja na kratkim stazama. Uz puno iznenađujućih odluka sudaca, osjećaji su išli od razočaranja u sport pa do potpunog i čistog veselja zbog postignuća nekih ljudi. Talijanka Arianna Fontana zadivila me svojom snagom, znanjem, instinktivno dobrim prestizanjem… Gledajući tu sreću u njezinim očima, sva sam se naježila i gotovo i suzu pustila od radosti… Zasluženo je osvojila najveće sportsko odličje, olimpijsko zlato. Vraćajući se u olimpijsko selo razmišljala sam o tome kako su natjecanja na kratkim stazama puna iznenađenja, preokreta i malih pogrešaka koje sportaša koštaju medalje - ističe Aščić.
Valentina, usprkos svim obvezama i treninzima u Pekingu, prati i aktivnosti i natjecanja svog matičnog kluba Meteora.
- Jako sam sretna zbog naših mladih brzoklizača i ponosim se njima. Odličnim rezultatima u Baselgi di Pinè te kontinuitetom u osvajanju medalja pokazali su da hrvatsko brzo klizanje u budućnosti očekuju veliki rezultati.
Na put i bez trenera
O svom matičnom klubu ima samo riječi hvale.
- Puno se toga s godinama mijenjalo, pa tako i vodstvo moga kluba Meteora. Unatrag nekoliko godina predsjednik je Goran Ivandić koji je velikim dijelom zaslužan za dosadašnje promjene i za ovo što smo postigli. Trener Dubravko, koji je od mojih malih nogu u klubu i ulaže puno truda u naš sport, praktički je volonter i smatram da bi se to trebalo postaviti kao važno pitanje koje treba što prije riješiti. Budući da smo kao mala reprezentacija od samo šest klizača često prolazili kroz razdoblja tijekom kojih smo i sami morali odlaziti na natjecanja, bez pratnje trenera - zaključila je Valentina.