Zagrepčanka Valentina Aščić (23) ući će u povijest hrvatskog sporta kao prva brzoklizačica koja je nastupila na Zimskim olimpijskim igrama. Na odlazak u Peking dugo je čekala. Naime, kako je imala koronu, morala je imati četiri negativna PCR testa prije nego što će sjesti u avion za Kinu.
– Moram priznati da mi je laknulo kada sam shvatila da napokon idem. Korona je zeznula planirani odlazak te dolazim svega dva dana pred utrku.
U Belgiji bolji uvjeti
Kakva su očekivanja u Pekingu?
– Očekivanja sam već i ispunila samom kvalifikacijom i velikim trudom izborenim plasmanom u top 32 brzoklizačica svijeta. Bila bi presretna za početak prolaskom u drugi krug.
Kako to da ste se odlučili baš za brzo klizanje?
– U brzo klizanje krenula sam s osam godina, zajedno s prijateljicama iz kvarta od kojih sam i čula za ovaj sport. Nisam previše isprobavala sportove, brzo klizanje mi se svidjelo pa sam tu i ostala.
Koliko je brzo klizanje težak sport?
– To je tehnički i taktički sport. Naravno, potrebna je dovoljna snaga i izdržljivost za otklizati što više brzih krugova. Uz veliku iscrpljenost pred kraj utrke, klizač mora biti svjestan gdje se suparnici nalaze, zatvarati svoju poziciju ili biti spremni na prestizanje. Treniram šest dana u tjednu, a treninzi traju između 90 i 120 minuta.
Kako to da ste se pripremali u Belgiji?
– Tražili smo bolje uvjete jer je u Zagrebu postalo teško napredovati s onime što smo imali. Nadam se da će ovaj rezultat učiniti da u Zagrebu brzo klizanje dobije veću pažnju što se termina leda tiče, ali i veće financijske potpore Saveza.
Tko vas je sve trenirao?
– U početku kada sam krenula bila mi je trenerica Saša i trener Dubravko. Od 2015. me trenira Bugarin Pandov koji je kod nas bio dvije sezone, nakon čega Savez "nije" imao novca za trenera. U tom periodu oko 2018. godine sam upoznala kondicijskog trenera Željka Jeleča, koji me puno toga naučio o teretani, ali i drugim zdravim životnim navikama. Od 2020. dobili smo trenera iz Nizozemske, Ingmara van Riela koji i ide sa mnom na ZOI. On mi je najviše pomogao u tehničkom dijelu shvaćanja
ovoga sporta budući da je i sam bio dio reprezentacije, i to nizozemske, koja je u vrhu ovoga sporta.
Brat Karlo "rastura" nogomet
Kako tvoji bližnji reagiraju na sport kojim se baviš?
– Imam veliku obitelj koja je uz mene kao najveća moralna, ali isto tako financijska pomoć. Brzo klizanje je skup sport, same cipele po mjeri su između dvije i tri tisuće eura. Tu su noževi koji su oko 400 eura po paru, uzevši u obzir da je potrebno imati rezervne, te da je to oprema koja može stradati prilikom kontakta u trci, potrebni su veliki izdaci svake sezone. Naravno, to je što se tiče najskupljih dijelova, uz to imamo i kombinezon, ispod njega kevlar, zatim i kacigu, rukavice, naočale...
Koliko je brzo klizanje opasan sport?
– Najgori su padovi u paru, odnosno ako više ljudi skupa padne pa je teško utjecati kako će se udariti u strunjače – rekla je Valentina.
Bavi li vam se netko u obitelji sportom?
– Tata je sportski tip, trenirao je košarku i karate. Imam tri mlađe sestre i dva mlađa brata. Sestra Petra je također u klizanju, dok brat Karlo sa šest godina već rastura nogomet.
Osvoji medalju pa se ponovno javi. Hvala.