Jedan od najpoznatijih hrvatskih nogometnih trenera Miroslav Blažević rođen je 9. veljače 1935. u Dolcu na Lašvi (BiH). Nogometom se počeo baviti u Bratstvu iz Travnika, u kojemu je već s 15 godina bio priključen prvoj momčadi. Kada je 1954. godine bio u Zagrebu u posjetu sestrama Jeleni i Dragici, slučajno je u šetnji Ilicom susreo svoga bivšega trenera iz Bratstva Zlatka Golca. On ga je poslao na trening u Dinamo. Tamo je Ćiru uskoro prvoj momčadi priključio trener Oskar Jazbinšek te ga poveo na turneju po Mediteranu i Bliskom istoku. Međutim, Ćiro nikada nije odigrao službenu utakmicu za Dinamo, jer je dobio poziv za odsluženje vojnoga roka u Čačku. Tamo je trebao ostati 18 mjeseci, ali vojni rok u međuvremenu je bio produljen na 24 mjeseca, a nakon njegova isteka za njega u Dinamu više nije bilo mjesta pa je u proljeće 1957. godine postao igrač Lokomotive, zatim Sarajeva (1957. – 1959.), a posljednji klub u Jugoslaviji bio mu je Rijeka (1959. – 1963.). Iz Rijeke je 1963. godine prešao u švicarski Sion, potom je igrao za Servette (1965.), a igračku karijeru okončao je u Moutieru (1966.).
U Švicarskoj je prvi trenerski angažman imao u nižerazrednome Veveyu (1968. – 1971.), potom je preuzeo Sion (1971. – 1976.), s kojim je osvojio svoj prvi trenerski trofej, Švicarski kup 1974., zatim Lausanne Sport (1976. – 1979.), a 1976. godine u dvije je utakmice, s Austrijom (1:3) i Švedskom (1:2), vodio švicarsku reprezentaciju. Ćiro je 1979. godine preuzeo momčad Rijeke, a u prosincu 1980. godine prihvatio je poziv Dinama. Ondje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983., potom drugi put od 1985. do 1988., treći put od 1992. do 1994., a četvrti put plave je vodio u sezoni 2002./2003. Miroslav Blažević proglašen je Dinamovim trenerom stoljeća u izboru Večernjega lista, kao stručnjak koji je nakon 24 godine donio Dinamu naslov prvaka (1982.), ali i istodobno promijenio krvnu sliku cijeloga kluba te doživio neslućenu popularnost.
GALERIJA Hrvatska svladala Armeniju i izborila plasman na Euro 2024.
Osim u Švicarskoj, Jugoslaviji i Hrvatskoj, Blažević je vodio klubove u Francuskoj (Nantes: 1988. – 1990.), Grčkoj (PAOK: 1991./1992.), Sloveniji (Mura: 2003.), Kini (Shanghai Shenhua: 2010.), Iranu (Mes Kerman: 2011./2012.) i BiH (Sloboda Tuzla: 2014.). Ćiro je od ispadanja iz prvoligaškog društva spašavao Prištinu (1985.), Rijeku (1996.) i Osijek (2002.). To mu nije uspjelo sa švicarskim Xamaxom (2005.). U Varteksu je od 2003. do 2005. bio mentor izbornika vatrenih Zlatka Dalića, a u dva navrata bio je i trener Zagreba (2006. – 2008., 2012./2013.). Blažević je u jesen 2005. godine bio trener Hajduka, s kojim je osvojio Superkup.
VEZANI ČLANCI:
Donedavno je bio najuspješniji hrvatski izbornik, kao četvrtfinalist Europskog prvenstva 1996. te osvajač svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine. Hrvatsku reprezentaciju vodio je u 73 utakmice.
Bio je 2001. godine i izbornik reprezentacije Irana, s kojom se nije uspio plasirati na SP 2002., zatim reprezentacije BiH, koju nije uspio odvesti na SP 2010., a 2011. godine u dvije utakmice vodio je i olimpijsku selekciju Kine.
VIDEO Ovo su najbolje Ćirine izjave. Svi pamte što je rekao za Batistutu
Veliki čovjek prije svega, ljudina, heroj usudio bih se reći, ili bolje Mag! Prisan, veseo, svima drag, a psuje ko vrag... Miroslav Ćiro Blažević ❤️ Čast mi je što Te znam Ćiro treneru. Počivao u miru.