Najpoželjniji sportski sugovornik većini medija vezano za skori Uskrs bio je Ivica Kostelić, ponajbolji hrvatski sportaš 21. stoljeća. Nije to samo zbog Ivičine golgote s ozljedama i njegovih sportskih uskrsnuća, nego zacijelo i zbog ljudskih vrednota.
– Vjera je prilično osobna stvar, no ja jesam vjernik i religiozan sam. I često odem u crkvu, kada za to imam vremena, a i na svojim sportskim turnejama volim otići u lokalnu crkvu.
Naučio mijenjati pelene
Katolički praznici vrijeme su okupljanja Kostelićevih.
– Čak i za Božić, premda je tada sezona u punom jeku, nastojimo svi biti kod kuće. To je običaj i mi se toga držimo, a taj sveukupni doživljaj ove će godine pojačati naša prinova u obitelji.
Ivica se sa sjetom prisjetio svojih Uskrsa u Ivanić-Gradu, kod svojeg djeda.
– Sestri Janici i meni uvijek je bilo važno obojiti nekoliko jaja te se njima kucati. Sjećam se i da je to uvijek bila dobra gozba, uskrsni stol drukčiji je od bilo kojeg drugog. Uskrsi u Ivanić-Gradu mi nedostaju, bila je to idila, jedan svijet o kojem danas možemo čitati samo u romanima, kakav ćemo teško ponovno doživjeti.
Ivica je nedavno bio na protočnoj drenaži desnog koljena pa je ovaj tjedan bio na rehabilitaciji u Daruvarskim toplicama, a prije toga neko je vrijeme kod kuće u Gračanima morao mirovati. A to pak znači da je imao priliku više se poigrati s prvorođencem Ivanom.
– To je jedna dobra stvar neodlaska na pripreme, odnosno boravka kod kuće.
Je li to nešto što mu je nedostajalo u sezoni?
– Tijekom sezone usredotočen sam na druge stvari i za sve postoji vrijeme. Kada sam kod kuće, uživam u društvu obitelji, a kada sam na terenu, onda sam posvećen skijanju.
Je li sin dobio ime po tati?
– Nije. Ivan je dobio ime po svojim pradjedovima, i s očeve i majčine strane. Ja sam pobornik da se imena daju u čast predaka i tako će biti ako bude još djece.
Hoće li to možda biti u čast islandskim precima supruge Elin?
– To ćemo vidjeti. Supruga ima trojicu braće koji mogu davati imena po svojim precima, dok mi Kostelići imamo nešto drugačiju situaciju. Moj djed s tatine strane imao je 11 braće i tri sestre, a na kraju je, nažalost, ispalo da sam ja jedini preostali iz te loze. To je nevjerojatno, no očito je da imam dosta velik izbor imena.
Je li naš heroj s bijelih padina koji put promijenio sinu pelene?
– Jesam i nije mi za to bila potrebna posebna obuka. Možda nisam dovoljno brz za natjecanje, ali sam studiozan.
Na svojoj Facebook-stranici Ivica je objavio fotografiju na kojoj leži pored četveromjesečnog sina.
– Kažete da obojica radimo trbušnjake. Ha, ha... Doista, samo što su moji programirani, a njegovi spontani.
Rekli smo mu da ga za jedno šest godina možemo zamisliti na Sljemenu kako sa šestogodišnjim Ivanom i četverogodišnjom Elin radi isto ono što i njegov otac prije 30-ak godina s njim i sestrom mu Janicom?
– Ha, ha... Teško da će biti tako. Ne vidim se u toj ulozi zato što je to jako teško. Nije da ne želim i da od toga bježim, no u ovom trenutku to me ne privlači.
A može li se kao student povijesti na Hrvatskim studijima zamisliti u nekom povijesnom institutu?
– Ne, to je sjedilački posao i nije mi privlačan. Ja se moram kretati.
Dakle, ovako ili onako, sport će biti prisutan u njegovu životu i nakon nastavka aktivne karijere.
– Ne smijem naglo prestati trenirati, a i neću uopće prestati skijati. Trenirat ću za svoj gušt, koliko mi zdravlje bude dopuštalo, no meni se čini da će to biti poprilično.
A vidi li se kao neki dužnosnik u skijanju ili HOO-u?
– To bi bilo O.K. Ja ću na ovaj ili onaj način ostati vezan uz sport, no za sada još o tome ne razmišljam.
Razmišlja li pak o kraju karijere?
– Vrlo je vjerojatno da će mi sljedeća sezona biti posljednja. Želim skijati još jednu sezonu jer mislim da mogu skijati bolje nego sada. Želim se više posvetiti slalomu i iz toga izvući najviše što mogu.
Odustajanjem od brzih disciplina Ivica će odustati i od utrke za veliki globus. Pada li mu mu to teško?
– Nije mi to teško priznati, koljeno mi to više ne dopušta i to je stvar s kojom se treba pomiriti.
Uskrsno je vrijeme i puno se govori o uskrsnuću. Može li u toj posljednjoj sezoni i Ivičina karijera doživjeti još jedno uskrsnuće?
– Ha, ha... To ne znam, no ono što znam je da ćemo povećati broj treninga slaloma na račun drugih disciplina. Ideja je da se tako podigne slalomska kvaliteta.
Hoće li mu teško pasti trenutak oproštaja?
– To je trenutak u kojem ni meni ni ocu neće biti lako.
Boji li se Ivica krize identiteta, koja se često dogodi sportašima nakon završetka natjecateljske karijere?
– To sigurno nije lak korak, ali je sigurno lakši ako imaš više interesa. Vjerujem da ću imati ispunjen život i bez skijanja, a mali Ivan sigurno će biti taj sretni dodatak. Osim toga, obitelj će uvijek biti moje utočište.
Kada se sin umirovi, hoće li tata Ante konačno imati vremena za pisanje knjiga?
– On ni tada neće stati jer ima stalnu potrebu za kretanjem. Rekao mi je da će napisati knjigu o skijanju, odnosno o našim natjecateljskim iskustvima.
Primio se knjige
Ima li sportaš tako bogate karijere želju napisati autobiografiju?
– Još sam premlad za autobiografiju. Osim toga, otac i ja mislimo da je neukusno i neobjektivno govoriti o sebi. Ako pak netko drugi hoće pisati našu biografiju, zašto ne...
Ovu će medicinsku stanku Ivica iskoristiti za podizanje ritma studiranja.
– Ova nova priča s koljenom pruža mi malo više vremena za učenje. Ostalo mi je još osam ispita do diplome. Htio bih i magistrirati. Završeni studij uvijek dobro dođe, možda ne čak toliko zbog posla koliko je važno poznavati povijest da ti nitko ne može prodavati muda pod bubrege. Kao što je rekao Voltaire, povijest je velika laž na koju smo se priviknuli. Ima dosta laži koje su se etablirale i zato površno poznavanje povijesti i nije neka sreća. Uostalom, poznata je i ona već ofucana da povijest pišu pobjednici pa je treba poznavati dovoljno da sam možeš raspoznati neistine.
Ivica je u povijesne skijaške knjige ušao na mnoge načine, a je li i rekorder po broju operacija (16)?
– Nisam siguran jer je vjerojatno i Janica tu negdje. Mislim da Marc Girardelli ima malo više od mene. On mi je oduvijek bio uzor zbog svoje svestranosti, a ispalo je da smo slični i po broju operacija.
>> Janica Kostelić napravila 'selfie' s predsjednicom
>> Ivica Kostelić pokazao kako izgleda njegovo bolno koljeno
>> Kostelići podržali humanitarnu akciju i oduševili obožavatelje ovom preslatkom fotografijom!
Kostali su nas kostelici 500 milijuna kuna koje je onaj banderas upucao u sljeme plus svake godine 30 milja za onu suludu utrku.svabe i austrijanci nam se smiju. A kostelici porez monaku placaju.