Bliži se 6. studenoga i dan starta prekoatlantske utrke samaca u kojoj će prvi put predstavnika imati i Hrvatska. A u tom brodu (zvat će se ACI) neće jedriti neko poznato jedriličarsko ime, ali hoće vrlo poznato sportsko ime. Naime, transatlantski izazov prihvatila je skijaška legenda i jedan od najvećih sportaša koje smo ikad imali, četverostruki osvajač olimpijskog srebra i ukupni pobjednik Svjetskog kupa - Ivica Kostelić.
A utrka je to u kojoj će nastupiti 138 jedriličara podijeljenih u četiri klase - ultim, ocean fifty, imoca i class 40 - a Ivica će nastupiti u onoj najbrojnijoj, zajedno s još 54 broda (class 40). A u najavnom tekstu piše da se sudionici dijele u tri skupine - profesionalne jedriličare, sezonske amatere i teške avanturiste. Ivicu smo pitali u koju bismo skupinu mogli svrstati njega.
- Rekao bih da sam ja poluprofesionalac jer imam sponzore koji financiraju projekt. Ali ako baš inzistirate na spomenutoj raspodjeli, onda sam sezonski amater.
Proračun mi je siromašan
A bez sponzora se sve to ne bi ni moglo dogoditi.
- Okupio sam sve koje sam mogao, no i dalje je to siromašan proračun u odnosu na ostale iz flote. Uostalom, ta utrka za većinu hrvatskih medija kao da ne postoji, a prvi će se put na toj regati vijoriti hrvatska zastava.
No, neki drugi sportovi i sportaši u hrvatskim medijima imaju prednost. Ne samo nogometaši i nogomet koji je uvijek "više od igre".
- Prednost bi trebali imati svi oni koji nastupaju pod hrvatskom zastavom, ispred onih koji nastupaju za klubove. Recimo, volio bih vidjeti korelaciju između dobrih igara naših NBA košarkaša s rezultatima hrvatske košarkaške reprezentacije, no to nisam primijetio. Ako neki hrvatski NBA košarkaš dobro igra za svoj klub, to nema veze s Hrvatskom, kao kada ti igrači nastupaju za našu reprezentaciju. A u skijanju ili drugim pojedinačnim sportovima ne nastupate za svoj klub, nego je svaki vaš nastup pod hrvatskom zastavom!
Kako vaš brod konkurira ostalima?
- Od 2020. radi se novi dizajn brodova ove klase i on je dominantan starom, kakav ja imam i koji je sagrađen 2013. On nema zaobljenu provu i u tome je razlika. Jedrenje je sport u kojem ovisite o svojem brodu, kao da u Formuli 1 imate brži bolid. U skijanju postoji tehnološka razlika, ali ona nije toliko isključiva.
Kako teku pripreme za jedan takav iznimno zahtjevan psihofizički izazov?
- Čekamo da vidimo kako će vrijeme podijeliti karte, a onda trebate biti hrabri. No, spreman sam za svoj dosad najveći jedriličarski izazov.
Već u četvrtak, Ivica će se zaputiti u Francusku, gdje će odsjesti u specijalnom jedriličarskom selu u Saint-Malou u kojem će skiperi imati završne pripreme i fino ugađanje brodova.
- Fizički sam spreman za napore koji me čekaju i što se toga tiče nemam nekih pitanja, a ovo će više biti tehničke pripreme, da sustavi na brodu što bolje funkcioniraju.
S kakvim mislima očekujete start utrke?
- Nastojao sam se pripremiti najbolje što sam mogao. Još slijedi dosta aktivnih desetak dana sa svim sigurnosnim promjenama, sigurnosnim brifinzima, meteorološkim brifinzima, promocijama. Jako je važno proučiti meteorologiju za prva tri dana. To će se pratiti dosta detaljno.
Za razliku od utrke dvojaca na kojoj se jedrilo od Le Havrea do otoka Martiniquea, u kojoj je Ivica sa svojim prijateljem Callisteom Antoineom osvojio 17. mjesto, natjecanje samaca odvijat će se između Saint-Maloa i otoka Guadeloupe.
- Utrka bi trebala trajati od 16 do 20 dana, dakako, uz vrlo malo spavanja. Zapravo, to će biti spavanje nikad dulje od sat i pol. Doduše, možda bi se moglo odspavati i tri sata negdje na otvorenom oceanu, no regata je natjecateljska pa si ne bih smio priuštiti tri sata bez trimanja jedara.
Dolaskom na cilj, na Guadeloupe, uslijedit će kraći odmor. Kao što je to bio slučaj i prošle godine kada je na Karibe stigao u dvojcu.
- Ostat ću na Karibima nekoliko dana, da se rekuperiram.
U Saint-Malo Ivica će doputovati u četvrtak, a još jučer bio je u Hintertuxu na treninzima Zrinke Ljutić čijem je timu pridružen kao trener savjetnik u Hrvatskom skijaškom savezu.
- Zrinka generalno dobro skija i kada joj uspije runda onda je brza, no zasad nema konstantu. Ja sam zapravo priključen Zrinki, a na raspolaganju sam ženskoj reprezentaciji, u kojoj je još i Leona Popović, a njihova prva utrka bit će u Leviju.
Držim motivacijske govore
Koliko smo čuli, jedna od Ivičinih "zanimacija" su i motivacijski govori, koji mu budu i plaćeni. A uz njegovu elokvenciju i iznimno sportsko iskustvo, to mu nije problem.
- To odavno radim i ljudi pozitivno reagiraju. Obično se svodi na to da podijelim s ljudima svoja iskustva i razmišljanja.
Što korporativni svijet najviše zanima?
- Najviše ih zanima kako pronaći motivaciju za poslovne pothvate. Žele čuti iskustva koja bi mogli primijeniti u svom svijetu.
A od sportaša koji je bio na krovu svijeta to doista mogu i čuti.
- Radi se o tome na koji se način došlo do nekog uspjeha, iz čega su izišle neke specifične lekcije jer naš put nije bio uobičajen.
Ivica se nedavno susreo s našim poznatim alpinistom Stipom Božićem. Priprema li se to on i za alpinizam?
- Razgovarali smo o hrvatskim planinama i iskustvima s uspona na njih. Moja je želja skijati po tim velikim hrvatskim planinama i da se tom prigodom snime spektakularni kadrovi kakvi još nisu snimljeni u Hrvatskoj. Na tim planinama najčešće nema snijega, no kada ga i ima nije iskorišen. Doduše, to su tek neke moje skice i to je projekt koji bi uključivao dosta ljudi, a ja ne znam imamo li mi u Hrvatskoj dovoljno zainteresiranih za takvu vrstu priče.
>> Sin predsjednika Milanovića veliki je talent: Ima 18 godina i 104 kg, prešao je u najtežu kategoriju!
Da se Ivica samo malo potrudi oko predsjednika uprava INA-e, HEP-a i JANAF-a, mogao bi imati svoj tim u Formuli 1 ili svoju jedrilicu na America's Cupu. Samo treba održati motivacijski govor.