Ivica: Pobjeda mi je draža i od bodova i od novca

Na dan velike pobjede u paralelnom slalomu u Münchenu, Ivica Kostelić je već i prije ponoći bio u svojoj kući u Gračanima. On i otac Ante iskoristili su večernji let iz bavarske prijestolnice u Zagreb. Premda nije euforičan tip, i sutradan je uživao u svojoj (ne)očekivanoj pobjedi u glavnom bavarskom gradu.

– Sjajan je osjećaj u tako velikom gradu, pred toliko ljudi, slušati hrvatsku himnu. I otvoriti pjenušac po 12. put u Svjetskom kupu.

Njegov prijatelj Natko Zrnčić Dim ustvrdio je da je Ivica pobijedio i zbog toga što je bio usredotočeniji od ostalih skijaša.

– To je Natko dobro primijetio. Čini mi se da, kad puno novosti dođe odjednom, mnogi izgube orijentaciju i koncentraciju jer im puno stvari odvlači pažnju. A u utrci koja toliko dugo traje, osam vožnji, ne možete si dopustiti opuštanje. Sa cilja idete odmah u automobil koji vas vozi na start, startate za nekoliko minuta i tako redom. Drugačije je to od klasičnih utrka gdje imate puno više vremena između vožnji. Zato sam prije Münchena vozio paralelni slalom na Sljemenu, da dobijem taj osjećaj.

Sve u jednom dahu

Ivica je pobijedio zahvaljujući tome, ali i svojim profesorskim instinktima.

– Ja sam se najbolje prilagodio jer sam brzo shvatio da treba voziti klasičnom slalomskom tehnikom, dok su neki boksali te zastavice s dvije ruke. Bolno je bilo dobivati udarac po licu, no isplatilo se. Jako je bitan bio start. Ako u tome izgubite puno vremena, teško je to nadoknaditi. Nema rezervi, sve se vozi u jednom dahu.

Pitali smo ga kakav je osjećaj skijašima, naviknutima na borbu sa stazom, da se bore i s vidljivim suparnikom.

– Suparnika vidite ako je ispred, a čujete ako je iza vas. Sve to daje vam posebno gorivo, nikad tako ne možete voziti ako ste sami na stazi. Nema velikog taktiziranja, dajete sve od sebe, ne ostavljate rezerve.

To dvobojsko skijanje publici se, poglavito televizijskoj, više svidjelo od klasičnog utrkivanja samo s vremenom. Ljude je to nokaut-natjecanje držalo prikovanima uz ekran.

Utrka i na Times Squareu?

– Ima to svoju draž, drugačiji štih. Ne vjerujem da može biti posebna disciplina, ali šou jednom ili dva puta godišnje može. Jedino ako bi se netko sjetio osnovati samo takav sustav natjecanja.

Član Izvršnog odbora FIS-a Vedran Pavlek spomenuo je moguće utrke u središtu velegradova kao što su New York i Boston.

– To je odlična ideja. Volio bih skijati na Times Squareu. Doduše, volio bih da staza bude nešto duža.

Poznavajući Ivičin sustav vrijednosti, pitanje o tome što mu je draže, 100 bodova ili 40.000 franaka, bilo je suvišno.

– Pobjeda mi je najdraža, potom bodovi, a tek onda novac.

Ivica je za jučer planirao preznojavanje, da iscijedi laktate od nedjeljne utrke. Već od danas je u Tomislavcu, do četvrtka i utrke.