Ivica: Tata i dalje može plivati duže od mene u hladnom potoku

Ivica Kostelić zakoračio je 12. put u sezonu Svjetskog kupa, odnosno u 22. godinu bavljenja skijanjem. Znači to 22 godine nomadskog života, strogog režima koji je propisao njegov trenažno inovativni otac Ante. Dok nisu došli do hotelskog ili apartmanskog smještaja, spavali se i u šatorima, u staroj ladi, kojekakvim prčvarnicama... Unatoč svemu, Ivica ne osjeća zasićenje takvim načinom života. Uoči sutrašnjeg prvog slaloma sezone, onog u finskom Leviju, kazao je gotovo ushićeno:

– Nisam nimalo zasićen, jer skijanje mi je najdraži način na koji želim živjeti život.

Potok učinkovitiji od tuša

Sve te godine uz njega je i njegov otac Ante koji se o njemu brinuo i kada je vodio samo Janicu, odnosno kada je Ivici trener bio Vincencij Jovan. Pitamo Ivicu zapaža li na ocu znake posustajanja, jer ipak mu je 71 godina na leđima.

– Malo mu je teže nego prije, malo ga muči štitnjača, no mogu vam reći da nisam nikad vidio vitalnijeg 70-godišnjaka. U hladnom potoku još može duže plivati od mene. Znam to prakticirati u tjednu minimalno dva puta, ali ne baš usred zime.

Tuširanje u hladnoj vodi Ivičina je svakodnevica. Zar je jako hladna voda doista najbolji način za ubrzavanje oporavka organizma od trenažnih napora?

– Testirali smo u Novom Vinodolskom kako se laktati iz mišića najbrže uklanjaju. Testove smo proveli tuširanjem u hladnoj vodi, namakanjem u hladnoj kupki i plivanjem u moru temperature devet Celzijevih stupnjeva. Najbržim načinom pokazalo se plivanje, i to s velikom razlikom ispred hladne kupke a pogotovo tuša.

Da je bar Janica aktivna

Ivica se raduje što će Janica ove sezone biti na svim utrkama uz njega. Janica sada to može jer više nema ozbiljnih ljubavnih obveza.

– Janica je genijalka, njezine riječi imaju veliku težinu. Ona nudi zanimljiva rješenja za svladavanje staza, pa mi bude žao što je tako mlada prestala skijati. Za mene bi bilo bolje da je još aktivna jer bi mi bila i potpora na treninzima.

Janica će uz brata biti i na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru od kojih Ivica puno očekuje.

– Mi skijaši volimo reći da su sve utrke jednako važne, no olimpijske su utrke ipak najvažnije. Nažalost, naši nastupi na Olimpijskim igrama pamte se jedino osvojimo li medalju. Ja sam jednu, kombinacijsko srebro u Torinu, već osvojio i to me čini dovoljno sretnim da i s time završim karijeru, no bilo bi sjajno kada bih se i pozlatio.

Ivica nije megaloman. Bez obzira na to što je njegovo “overall” skijanje sve bolje, ne bi imao ništa protiv sezone kao što je bila prethodna, u kojoj je 40-tak dana bio na čelu kolone.

– Zadovoljan bih bio ponovo nekim mjestom među 10 najboljih u ukupnom poretku. A sve više od toga prilično bi me usrećilo.