U tzv. zlatnoj eri hrvatskog vaterpola, od 2007. do danas, hrvatska je vrsta osvojila 23 medalje – pod Rudićem 10, pod Tuckom 13. A u osvajanju čak 22 od tih odličja sudjelovao je i Andro Bušlje, sadašnji kapetan reprezentacije i jedan od najboljih braniča koje svijet ima. No stasiti se Dubrovčanin (visok dva metra i težak 115 kilograma) može podičiti još jednim pothvatom kojim se ne može pohvaliti nijedan drugi vaterpolist: nastupio je na čak osam svjetskih prvenstava (od Montreala 2005.), na svima je bio barem u polufinalu, a na čak sedam (u nizu) osvajao je medalje.
Imam više ponuda pa važem
I sad još jedna zanimljivost: taj i takav Bušlje još nema klub, tj. posljednji je od hrvatskih reprezentativaca koji nema potpisan ugovor za sljedeću sezonu. Logično je da smo razgovor započeli pitanjem: radi li se što po tom pitanju?
– Radi se, radi. Imam više ponuda, važem, ali zbilja još ne znam u kojem ću klubu igrati sljedeće sezone. Kći Andrea na jesen kreće u školu pa smo odlučili da će supruga i djeca (tu je još i trogodišnji Petar, op. a.) ostati u Dubrovniku da se ne bi seljakali svako ljeto – kaže Bušlje.
Uz takvu napomenu, logičnim nam se učinilo pitanje bi li se Andro vratio u matični Jug, ali...
– Nitko me nije zvao iz Juga, a ja se ne želim nametati.
Bušlje je skroman pa se ne želi razmetati ponudama, ali pouzdano znamo da bi ga u svojim redovima rado vidjeli mnogi klubovi iz Italije, Francuske i Grčke. Zove ga i prvak Srbije Šabac (kojemu će trener od sljedeće sezone biti Bušljin bivši učitelj Emil Nikolić), a zainteresirana je i Mladost, iako Zagrepčani vjerojatno po visini plaćanja ne mogu konkurirati ostalim klubovima.
– Imao sam kontakte s Mladosti, Zagrepčani su svakako ozbiljan kandidat, ali vidjet ćemo. U svakom slučaju i ja želim što ranije riješiti to pitanje. No, teška je situacija, ova kriza s koronavirusom mnoge je stvari zakomplicirala.
Zasad Andro trenira u Dubrovniku, zajedno s još dvojicom reprezentativaca iz Pro Recca: Bijačem i Dobudom.
– Prati nas Sandro Sukno, kao pomoćnik izbornika Ivice Tucka i tu nam je Savez zbilja izašao u susret. Dobro nama, a bit će dobro i reprezentaciji.
Nedavno ste obavili razgovor s izbornikom Tuckom oko sudjelovanja na OI u Tokiju 2021. godine, iako znamo da vama ne nedostaje ni želje ni žara za igranjem u reprezentaciji?
– Da, razgovarali smo, rekao sam mu da sam apsolutno na raspolaganju reprezentaciji. Istina je da su OI odgođene, ali ja sam se za njih, kao i drugi, spremao tri-četiri godine i sad sigurno neću odustati. Ipak su Olimpijske igre najvažnije natjecanje i kraj jednog ciklusa. Vidjet ćemo kako će situacija dalje razvijati, u Tokiju će biti i manji broj igrača – 11 plus jedan izvan sela – ali na izborniku je da pronađe najbolje rješenje za to.
Sedam medalja na SP-ima
Rekli ste da vam je SP u Gwangjuu posljednje Svjetsko prvenstvo na kojem ste nastupili, ali i da biste se rado od reprezentacije oprostili na EP-u u Splitu 2022. godine. Pa, može li se dogoditi da ipak odigrate cijelu tu 2022. i ipak nastupite i na SP-u u Fukuoki?
– Teško. Istina je da me privlači mogućnost igrati kod kuće i da mi je Split zanimljiv, lijepo je igrati doma, ali što se cijele 2022. godine tiče, mogu reći više ne nego da. Mislim da sam odradio svoje i da će priliku trebati prepustiti mlađima. Ipak je sve to prilično naporno, htio bih se malo i odmoriti...
Ostaje, dakle, učinak od sedam medalja na osam SP-a?
– To je izniman uspjeh, ponosan sam na to, ali to je doseg cijele momčadi, drago mi je da smo i tim nizom dokazali da smo u svjetskom vrhu.
Nego, kako je sad u Dubrovniku s obzirom na to da nema turista kao prijašnjih godina?
– Dubrovnik izgleda potpuno drugačije, ne mogu ga prepoznati. Uvijek je bila gužva, gubili smo vrijeme u prometu, mučili se s nalaženjem parkinga. A sada svega toga nema, grad je poluprazan, što je lijepo, ali i tužno. Jer znamo da i Dubrovnik, kao i cijela država, žive od turizma. Ali kako drugima tako i nama – zaključio je Bušlje.