Iz ptičjeg gnijezda ne osjetiš ozračje i ne vidiš reakcije, a kamoli brojeve

Hrvatska se opet potrudila da bude dobar domaćin, da gledatelji i novinari imaju dobre uvjete u arenama. Najveći je strah bio od Spaladiuma, no ondje je sve funkcioniralo doslovno – besprijekorno! Počevši od smještaja novinara u dvorani, press centar i mix zona za izjave igrača bili su također vrlo blizu, wireless je bio odličan, kao i sadržajna ponuda kako za navijače tako i za novinare. Mnogo toga slično je i u Zagrebu gdje novinari također imaju pravo na topli obrok, doduše ne na neograničen kao prije. Press centar je golem, veličine košarkaškog igrališta, zapravo je i smješten u dvorani za hakl. Također, na press tribini je i više nego dovoljno mjesta za novinare, što je važno uoči onih najvećih utakmica na kojima je na nekim natjecanjima bila prevelika gužva pa su se pojedini morali zadovoljiti gledanjem spektakla iz press centra. Ono što je zaista problem ovaj put u Areni jest to gdje su smješteni novinari. Doslovno, pod sam krov dvorane...

Pa vidite li išta odavde, pitali smo makedonskog novinara koji nosi naočale i u Zagrebu je od prvog dana turnira.

– Uh, baš je teško pratiti. Ovdje smo samo mi i golubovi!

Ima i to svoje logično objašnjenje. Počne li se krov rušiti ili prokišnjavati, novinari će prvi doznati, što im je i zadatak. Istina je da predstavnici medija imaju jako dobar pregled igre s tih pozicija, ali teško je primjerice čak i onima koji imaju savršen vid raspoznati neke brojeve, a nemoguće je izdaleka prepoznati baš svakog bjeloruskog igrača. U Spaladiumu se moglo uočiti puno više toga, Stevanovićev govor usana i razmjenu poruka sa Šolom, Červarovu prepirku sa zapisničkom stolom, kako se Alilović na tribini živcira dok gleda kako Šveđani prolaze kao od šale. Ovdje je najbolja oklada ekskluzivni intervju s divokozom, bjeloglavim supom ili nekom drugom planinskom životinjom.

Potrebno je i dosta da bi se novinari spustili s tih mjesta do mix zone, a trebalo je dosta napora i da se zapamti put. Dan prije utakmice s Bjelorusijom sreli smo starijeg kolegu, doajena...

– Uh, već danima se mučim, jedan dan sam i zalutao, završio u katakombama Arene!

Kad je već pomislio da će izaći negdje u Španskom, ukazala su se svjetla šoping centra Arena!

Da ne bi bilo zabune, nije to naš propust, posljednjih godina sve više je toga na velikim rukometnim natjecanjima. Slična je pozicija bila i na svjetskim prvenstvima prošle godine, u Bercyju i Hamburgu.