Nakon dvije sezone provedene u turskom prvoligašu Galatasarayju, krilni-centar Marko Arapović (207 cm) odlučio je nastaviti karijeru u Košarkaškom klubu Split, najnovijem ABA ligašu, koji se tako pojačao posljednjeg dana domaćeg prijelaznog roka.
- Nisam htio ništa potpisivati dok se tjelesno maksimalno ne spremim pa sam si dao vremena. Sa Splitom sam bio u kontaktu posljednja dva mjeseca. Pratio sam i svoje inozemne opcije no onda sam se pored Francuske i Turske ipak odlučio za Split. S obzirom da sam od posljednje tri sezone samo jednu igrao, meni treba godina dana igranja u pozitivnoj i zdravoj cjelini u kojoj mogu dokazati da sam spreman opet igrati dobru košarku. A da bih to bio u stanju moram biti zahvalan svom osobnom treneru Vladi Majiću koji me je stalno poticao dok su mi neki ljudi iz svijeta košarke govorili da se ostavim košarke. Osim što je moj trener, on je bio i moj psiholog i ja bez njega na ovoj razini ne bih bio.
Zbog teške ozljede patelarnog ligamenta lijevog koljena u travnju 2017., koja ga je natjerala na 13 mjeseci rehabilitacije zakočivši tako njegov igrački uzlet, ugovor sa "žutima" Marko vidi kao novi početak.
- Nakon takvih ozljeda teško je zadržati visoku radnu motivaciju, posebice kada te svaki dan nešto boli i ne znaš hoće li to proći. Radio sam po šest-sedam sati dnevno, a Vlado me stalno uvjeravao da će biti bolje i jest jer sada me više ništa ne boli. Za svoj igrački broj izabrao sam nulu da mi svaki pogled na dres bude podsjetnik da sam na novom početku. Imam 24 godine i dovoljno sam mlad da u tome i uspijem.
Na putu povratka obitelj mu je bila velika podrška.
- Mama, tata, sestra te moja djevojka koju smatram članom obitelji, uistinu su mi bili oslonac i podrška. Zanimljivo je da se, kada sam se ozlijedio, dogodila neka prirodna selekcija i tada su uz mene ostali samo pravi prijatelji.
Markov otac Franjo bio je član srebrne olimpijske reprezentacije u Barceloni 1992., a s Cibonom prvak Europe, pa je poznato košarkaško ime. Savjetuje li se sin s ocem kod tako važnih odluka kao što je izbor novog kluba?
- S obzirom da je bio košarkaš, pitam ga za mišljenje, no odluka uvijek bude moja. Otac mi nikad nije nametao svoja mišljenje niti je pokušavao odlučivati za mene i na tome sam mu zahvalan.
Marko je prošao kroz Ciboninu školu, a onda je sa 18 preselio u Cedevitu u kojoj je stasao u igrača koji je imao zapaženih partija i Euroligi i u čijem dresu je izborio status reprezentativca i sudionika Olimpijskih igara u Riju.
- S obzirom koliko mi reprezentacija znači, Rio će mi zauvijek biti nezaboravna uspomena. Iako ja nisam imao minutažu, uživao sam u vremenu provedenom u toj sjajnoj momčadi koja je osvojila peto mjesto na Olimpijskim igrama što se može smatrati i najvećim uspjehom hrvatske košarke u posljednjih četvrt stoljeća.
Za mlađahnog Marka svojedobno su se zanimala i neka košarkaški poznata američka sveučilišta poput Gonzage. Požali li ikada što se tada nije odlučio poći tim putem?
- Sada kada vrtim film onoga što mi se sve dogodilo, bude mi žao. Izuzev ekstremnih slučajeva poput Luke Dončića, kakvi u NBA ligu mogu i iz vrtića, za mladog igrača bolje je otići na koledž jer si ondje bliži skautima a i bolje se s njima - kazao je Marko koji će se svojoj novoj momčadi pridružiti narednog tjedna pa još ni sam ne zna hoće li za Splićane zaigrati već u prvom kolu HT Premijer lige u kojem "žuti" u petak, 18. rujna, gostuju kod Gorice.