Da je Vlatko Marković, po vlastitom priznanju, slab na brončane iz Francuske (osim na jednoga), ostao dosljedan svojim uvjerenjima, Dražen Ladić i danas bi bio izbornik mlade reprezentacije. Ne bi mu presudila ni kobna prometna nesreća, ni muljaža s policom osiguranja, najmanje neuspjeh u trećemu uzastopnom mandatu. Kod Vlatka je to gradivo utvrđeno u kvalifikacijama za posljednji SP; što si neuspješniji, to ti je pozicija čvršća.
Predsjednik kao vojnik
No, Vlatko se u Ladićevu slučaju ipak ponio kao pravi, disciplinirani Mamićev vojnik. Iako je Ladiću nakon što su ga Španjolci izbacili bio namijenio još jedan mandat, predsjednik sada nije imao izbora. Mamić je za Vlatka odradio izbore i dao mu novi mandat, a zauzvrat je morao nešto dobiti: novoga izbornika mladih. Sad je službeno i dobio mandat da si ga sam izabere.
Iz mnogo situacija moglo se razaznati kako Ladić nije njegov miljenik. Primjerice, iz one zgode iz 2007. godine kada je Dražen iz kampa reprezentacije najurio Lončarića i Mamićeva miljenika Mandžukića, čime je izravno ugrozio vitalni Dinamov interes, ponizivši "igrača od 10 milijuna eura". Usto, kod Ladića je u reprezentaciji često bilo više hajdukovaca nego dinamovaca, pričalo se kako je Dražen svojedobno čak pripremao DVD s kiksevima Lovrena i Barbarića...
Naravno da Mamić sve to nije mogao prešutjeti, pa je otvoreno kritizirao Ladićevu taktiku u vođenju reprezentacije, primjerice protiv Slovaka u Varaždinu, čime je posve otkrio strategiju prema izborniku: znalo se da će ga pomesti nakon prvog krivog koraka. Nažalost, neoprezni Ladić sam mu je dao povod.
U selekciji se školovao
U cijeloj priči nije nevažno ni Ladićevo neskriveno neslaganje s izbornikom A-vrste. Biliću je stao na žulj izjavom kako bi Ivanković trebao biti izbornik A-vrste i od tada su njihove razlike bile nepomirljive. Podmetanje na svakom koraku...
Zanemarimo li prometnu nesreću i tu nesretnu policu osiguranja, opet dolazimo do neizbježnoga pitanja: zaslužuje li izbornik nakon tri kraha u kvalifikacijama novu šansu? Je li autoritativan i omiljen jače od neuspješan?
Ako i nije, opet je Ladić manje kriv od onih koji su ga izabrali. Na žalost, za tako važnu funkciju nije dovoljno biti legenda. A Ladić je u trenirku uskočio iz čamca, s ribičije na Vranskom jezeru, bez dana trenerskog iskustva. On se u mladoj reprezentaciji školovao, pa i nije čudo da je tako ispalo. Samo tri vrhunske utakmice u tri mandata (Grčka u gostima, Srbija doma, Slovačka u gostima), te porazi od Bugara, Ukrajinaca, Albanaca, te Ciprana kod kuće, u utakmici koju je započeo bez ijednoga igrača Dinama i Hajduka.
Ladić je sada slobodan, zločesti će reći i - na slobodi. Do neke druge zgode. Jedno je sigurno: još jedna Dinamova legenda platila je svoju nelojalnost gazdi hrvatskoga nogometa.
Mamlaz nadimak ti sve govori