Nema sportskoga novinara u Hrvatskoj koji ne poznaje simpatičnoga japanskoga kolegu Yasuyukija Nagatsuku, 46–godišnjega nogometnoga zanesenjaka iz Nagoye, inače velikoga zaljubljenika u Hrvatsku. Čim su se u osmini finala Svjetskog prvenstva spojili Hrvatska i Japan, Yasuyuki se javio iz Tokija. Vječito nasmijan, opušten, sjajno raspoložen, kao i uvijek širitelj dobrih vibracija.
>> Pogledajte i što kažu djed i baka Joška Gvardiola
Ali kako je uopće počela njegova hrvatska priča?
– Hrvatsku reprezentaciju prvi put sam gledao na turniru Kirin kup 1997. godine u Tokiju. Išao sam na utakmicu Japan – Hrvatska, kupio sam ispred stadiona hrvatski dres, jer mi se jako svidio, i odmah sam počeo navijati za Hrvatsku. Jednostavno, Hrvatska me tada jako zainteresirala i poželio sam je doći vidjeti toga ljeta. Tada sam bio zaposlenik japanske banke, a čim sam dobio mogućnost godišnjega odmora, otputovao sam u Hrvatsku – počinje svoju priču Yasuyuki, pa nastavlja:
– U kolovozu 1997. došao sam u Zagreb i odmah sam otišao na utakmicu Dinamo – Newcastle, to je jedna od najvećih Dinamovih utakmica. Nakon tog godišnjeg odmora u Hrvatskoj, odlučio sam dati otkaz u banci. Znam da vam to zvuči čudno i nestvarno, ali zaista sam tako bio odlučio – zato što u Japanu čovjek nema slobodu u izražavanju svoga mišljenja, na primjer prema svojim šefovima, pa i drugim ljudima. Privukao me mentalitet Hrvata, njihova ležernost, spontanost, jednostavno poželio sam dobiti neku vrstu slobode. Ovdje u Japanu ne mogu iskazati svoje osjećaje onako kako bih želio, a da to bude prihvaćeno. Prisiljen sam ponašati se kao robot, a ja sam sasvim drukčiji tip čovjeka.
Nagatsuka kaže kako je od tada svake godine dolazio u Hrvatsku, gdje bi boravio po mjesec dana, pa bi se vraćao u Japan, sve dok se 2001. nije za stalno preselio u Zagreb.
– U Zagrebu sam najprije studirao, učio sam hrvatski na Filozofskom fakultetu, tamo je bio tečaj za strance. Tada sam bio u kontaktu s japanskim medijima, pa sam kao novinar portala Sportnet.hr počeo izvještavati za njih iz Hrvatske lige. Bila je to ona sezona kada je NK Zagreb postao prvak. Tako sam ostao živjeti u Hrvatskoj do 2011. godine, živio sam na Jarunu, u Voćarskoj i Rendićevoj, a u Zagrebu sam upoznao i svoju današnju suprugu, također Japanku. Zbog prirode njezina posla preselili smo se u Litvu, pa u Brunej, a od 2018. godine kontinuirano živimo u Tokiju. Naravno da koristim svaku priliku da dođem u Hrvatsku, pa sam nedavno bio na utakmici Lige nacija Hrvatska – Danska. Sada sam novinar freelancer.
Yasuyuki, kojega u Hrvatskoj zovu Joža, nedavno je na japanski preveo Modrićevu autobiografiju 'Moja igra'. U Japanu je prodana u 5000 primjeraka.
– U Hrvatskoj navijam za Dinamo, baš sada nosim Dinamov dres – smije se 'Joža', kojega za vrijeme našega razgovora porukama i pozivima bombardiraju japanski novinari.
Jeste li sretni što u osmini finala Svjetskog prvenstva igraju Hrvatska i Japan?
– Pomalo je to neugodna situacija za mene, kao i 2006. godine na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, kada su me uoči utakmice Hrvatska – Japan zvali i hrvatski i japanski mediji, pa sam se osjećao kao neki špijun. Jer svi su od mene željeli čuti ponešto o suparničkoj momčadi. A ja nisam ničiji špijun, nego navijač, fanatik Hrvatske, to svi znaju, i zbog toga se na mene nitko u Japanu neće naljutiti. Poznajem neke hrvatske igrače, na primjer Modrića i Majera, kao i neke ljude iz HNS-a. Autor sam fotografije koja je nastala prije 14 godina, na kojoj tadašnji igrač Dinama Modrić na teren izlazi u pratnji desetgodišnjega Majera.
Majer me pozvao na kavu
Kako ste upoznali Lovru?
– Prije koju godinu bio sam u Maksimiru, te sam radio intervju s Danijem Olmom. Tada su me Hajrović i Majer pozvali na kavu, svidio sam im se, rekli su mi: 'Ti si dobar, ti si super lik!' Iz zahvalnosti potražio sam tu fotografiju, pa sam je objavio na Instagramu, a Majer mi se javio i nakon čega sam mu poklonio tu fotografiju. On je meni poklonio Dinamov dres.
Jeste li za boravka u Zagrebu upoznali najpoznatijega Japanca koji je igrao u Hrvatskoj ligi Kazuyoshija Miuru?
– Nisam u iz Japana u Zagreb došao radi Miure, nego iz ljubavi prema Hrvatskoj. Tada neki japanski mediji nisu baš lijepo pisali o Dinamu, pitajući se kako Miura ne igra više u tom klubu. A sam je Miura izjavio da mu je boravak u Dinamu bio dragocjeno iskustvo. Pričao je o svom prijateljstvu s Goranom Jurićem, dijabetičarom, koji mu je kazao da bez obzira na godine uvijek možeš napredovati kao nogometaš. Zbog tih Goranovih riječi Miura i danas još igra nogomet s 55 godina – ističe Yasuyuki.
Poznajete li nekoga od japanskih reprezentativaca na Svjetskom prvenstvu u Kataru?
– Ne, nikoga. Ja poznajem Japance koji igraju u Hrvatskoj ligi, Itsukija Uratu iz Varaždina te Harukija Araija iz Šibenika.
Kakva je po vama japanska reprezentacija?
– U prvoj utakmici s Nijemcima bili su kamikaze, onda su protiv Kostarike napravili harakiri, a onda su protiv Španjolske opet postali kamikaze. Kad su takvi, kao kamikaze, Japanci mogu biti opasni za Hrvatsku – zaključio je Yasuyuki Nagatsuka, veliki prijatelj Hrvatske iz Japana.
Naslov navodi na krivi zaključak da se preselio u Hrvatsku i da i dalje živi ovdje, ali nije tako. Živio je u Hrvatskoj neko vrijeme, ali se prije pet godina ipak za stalno vratio u Japan (a u međuvremenu je, nakon Hrvatske, živio i u Litvi i Bruneju).