Bila je to noć nakon koje više ništa u životu Marina Čilića i njegove obitelji neće biti isto. Negov je otac u trenucima velike fešte, koju je upriličio za dvjestotinjak uzvanika, bio ponosan, svjestan da je njegov sin, njegov Marin ušao u društvo posebnih tenisača. U društvo slavodobitnika na Grand Slam turnirima. Mama Koviljka, vidno uzbuđena, prepričala je i prve riječi s novim kraljem New Yorka.
Uz Gospinu pomoć
– Rekao mi je Marin da je uz pomoć naše Gospe došao do pobjede u ovom velikom meču.
Na stolu Čilićevih bilo je svih mogućih međugorskih delicija, satima se pekao roštilj, točila najbolja hercegovačka vina u čast jednog vrijednog sportaša koji je dva tjedna briljirao u Velikoj Jabuci.
Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati! Kamen, krš, maslina, vino, ganga, Neretva, sve to ima zemlja ta, Hercegovina... bila je pjesma koja se više puta pjevala. Pri kraju meča u dom Čilićevih stigao je i Mate Bulić koji je ionako sjajnu atmosferu svojim glasom ponovno doveo do delirija.
U trenucima kada je Marin grlio svoje najbliže u New Yorku, najmlađeg brata Milu, djevojku, Gorana Ivaniševića, svi drugi Čilići u obiteljskoj kući u Međugorju nisu prestali slaviti. Roditelji i druga dvojica braće Goran i Vinko s obitelji su u Međugorju slavili pobjedu života. I njihov veliki prijatelj Ivan Dodig bio je na velikoj međugorskoj teniskoj fešti.
Luda noć
Slavilo se i feštalo i po kafićima i restoranima u Međugorju: Gardensu, Orbisu, Santa Feu, Scudettu, Kultu i drugima. Bila je velika bakljada i vatromet. Veliko slavlje počelo je puno prije nego što su i najveći optimisti mogli naslutiti pobjedu te trajalo do dugo u noć.
Čestitke Marinu i obitelji za uspijeh, to im je nagrada za odricanje. Ali naporni su više svi sa gospom.