NK Dinamo danas slavi svoj 109. rođendan. Klub koji je u svojoj 108-godišnjoj povijesti čak četiri puta mijenjao ime, ali čiji korijeni doista sežu u 1911. godinu, kada je u Zagrebu osnovan – Građanski.
Uz pomoć Dinamove monografije autora Miroslava Tomaševića “Povijest i zlatnih deset godina” podsjetit ćemo na okolnosti u kojima je dva mjeseca nakon Hajduka osnovan najtrofejniji hrvatski nogometni klub.
Svi dinamovci dobro znaju da je Dinamo tri puta u svojoj povijesti u europskim kupovima izbacio mađarski MTK, ali malo ljudi zna kako je malo nedostajalo da Zagrepčani danas navijaju upravo za – MTK. U ožujku 1911. godine u Zagrebu je zaživjela ideja o osnivanju nogometnoga kluba sa snažnim mađarskim predznakom, imena Zagrabi Magyar torna klub, skraćeno Zagrabi MTK. U prijevodu: Zagrebački mađarski športski klub.
Sastanak u Pivani
Uslijedila je žestoka reakcija građana i sportaša Zagreba, koji su, uz tada jake HAŠK i Concordiju, osjetili potrebu za osnivanjem još jednoga nogometnog kluba, koji bi predstavljao sve društvene staleže. HAŠK je bio oslonjen na akademsku zajednicu, Concordia je predstavljala srednjoškolsku mladež... Tako je, na krilima otpora mađarizaciji i ideji osnutka zagrebačkoga MTK, 26. travnja 1911. osnovan Građanski. Premijerni je javni sastanak zagrebačkih sportaša održan 9. travnja u Novoj pivani u Draškovićevoj ulici.
No tri dana nakon toga sazvana je osnivačka skupština najavljenoga mađarskog kluba, čiju su upravu trebali tvoriti namještenici Državnih željeznica. Ideja je bila da novi klub preskoči i HAŠK i Concordiju te tako postane prvi klub grada.
Zagrebački dnevni list na njemačkom jeziku Agramer Tagblatt tada je napisao: “U srijedu dne 12. IV. održali su ovdašnji Madžari skupštinu, da bi osnovali svoj Madžarski sportski klub. Skupština, kojoj je prisustvovao mnogo veći broj Hrvata negoli Madžara, budući su prvospomenuti došli na ovu skupštinu s namjerom i zadatkom osnutka kluba, završila je fijaskom za Madžare, tako da je skupština prekinuta, a završila je na kraju pjevanjem hrvatske nacionalne himne!”
>>> Pogledajte kako se mijenjao grb Dinama kroz povijest
Takav je rasplet otvorio prostor osnivanju Građanskog. Javni sastanak s temom priprema za osnivanje Građanskog održan je 13. travnja u restauraciji “Matković” u Frankopanskoj 8, u prostorima današnjega kazališta Gavella. Tada se najživlja rasprava vodila o imenu kluba.
Prva je ideja bila da se on zove Hrvatski športski klub građana Zagreba. Ime je tek neznatno izmijenjeno u I. hrvatski građanski šport klub u Zagrebu. Na redovitoj godišnjoj skupštini održanoj 2. prosinca 1911. naziv je promijenjen u I. hrvatski građanski športski klub.
Konstituirajuća je skupština održana 26. travnja u Budějovačkoj restauraciji u zgradi Prve hrvatske štedionice, na uglu Bogovićeve ulice i Cvjetnog trga. Osnivačku je skupštinu otvorio jedan od najzaslužnijih i najaktivnijih članova, Krunoslav Pavić, koji je postao dopredsjednik kluba, dok se na čelu Građanskoga, u predsjedničkoj ulozi, našao tadašnji poznati zagrebački trgovac šeširima Andrija Mutafelija.
Prvi trening, pod nadzorom predsjednika Andrije Mutafelije i kompletnoga Upravnog odbora, održan je 14. svibnja 1911. na Tuškancu. Bila je to, zapravo, selekcija igrača za prvu momčad. Okupljanje je zakazano za 14 sati, a lopta se kotrljala sve dok je bila vidljiva – trenirali su dok se nije spustila večer...
Čak su se i na tom prvom treningu okupili brojni kibici i navijači. Prvi javni nastup Građanski je imao 21. svibnja protiv pričuvne momčadi HAŠK-a, i to u predigri utakmice HAŠK-a i mađarskog Pecsa. Dvoboj je igran na tada popularnoj Elipsi, igralištu iza Realne gimnazije, današnjega muzeja Mimara.
Velikan Bukovi
Iako je Građanski osnovan na krilima otpora mađarizaciji, među njegovim najznačajnijim trenerima bili su upravo – Mađari. Imre Pozsonyi došao je iz Barcelone, koja je i u to vrijeme smatrana jednim od najboljih klubova svijeta. Kasnije je tu bio i Giury Molnar, dok je znameniti Marton Bukovi u klubu boravio dulje od 10 godina, od 1936. do 1947., a početkom šezdesetih odradio još jedan mandat. Ipak, trenerska povijest Građanskog počinje s 1918. godinom, kada se kao prvi trener vodi Koprivničanin Milan Graf, glazbenik, sportski novinar i prvi međunarodni nogometni sudac Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. Kraljevine Jugoslavije.
Sve do 1945. godine više ni jedan trener Građanskog nije bio Hrvat. Nizali su se Austrijanci Heinlein, Kohn, Brandstätter, Strnad, Haftl i Ringer, zatim Englez Gaskell, Mađari Pozsonyi, Bukovi i Molnar te Irac James Donnelly.
Ako je ikada postojala dvojba je li Dinamo sljednik Građanskog, otklonio ju je pokojni prof. dr. Miro Mihovilović u intervjuu Vjesniku 2006. godine. Tom se zgodom prisjetio nekih detalja skupa održanoga 9. lipnja 1945. godine u kinodvorani u Gundulićevoj ulici, na kojemu je bilo više od 200 delegata. I on je ustvrdio kako nema nikakve dvojbe da je Dinamo bio sljednik Građanskog...
– Većina je prisutnih bila uvjerena da će se obnoviti najpopularniji zagrebački klub Građanski, no ja sam već znao kakva je odluka Skupštine u Beogradu, da to ime neće ostati. Iako, tim novim nazivom Dinamo klub nije prekinuo kontinuitet purgerskog društva iz 1911. godine.
Tada je bila Austro-Ugarska, potom Kraljevina Jugoslavija, pa socijalistička Jugoslavija, gdje je skupština vidjela neprijatelja u prefiksima. Informbiro je rekao: “Nemojte nacionalno, dajte neutralna imena”. Dakle, možemo kazati da Dinamo nastavlja što se tiče imena. Dinamo nastavlja kontinuitet Građanskog i to je osnovno – kazao je tada Mihovilović.
Najbolji igrači i trener Purgera su prešli u Dinamo
U Dinamo, čiji se rođendan (9. lipnja 1945.) u Maksimiru više ne obilježava, iz Građanskog su prešli njegovi najbolji nogometaši: Wölfl, Cimermančić, Kokotović, Pleše, Urch, Reiss, Lešik, Dubac, Medved i Žerjav, kasnije se priključio i Jazbinšek, dok Antolković nije igrao zbog ozljede. Momčad Dinama preuzeo je dotadašnji trener Građanskog Marton Bukovi, a s njim je iz Građanskog došao i fizioterapeut Franjo Žlof. Dinamo je nastupao u plavim dresovima kao i Građanski, a do 1948. godine svoje je domaće utakmice igrao na igralištu Građanskog između Koturaške i Kupske ulice.
samo 11 od 40 prvih igrača je bilo iz gradjanskog. prvi predsjednik iz haška, prvi trener iz haška, hitrec-kacian škola po dvojici haškovaca, maksimir igralište haška.