Svaka čast Kimiju, Alonsu, Vettelu i društvu, ali postoje dečki koji su na stazi u Monaku napravili puno više krugova. I to u osobnom automobilu, odlazeći na posao. Dinamov nogometaš Jerko Leko jedan je od njih, u Monaku je igrao za njihov slavni klub. I vozio se tom stazom gotovo svakodnevno.
– Formulu obožavam, a sreći nije bilo kraja kad sam u Monaku dobio ključeve od stana koji je bio baš na zavuju prije tunela. S vlastitog balkona na četvrtom katu mogao sam gledati utrke! Miris guma, zvuk koji para uši, ma to je bilo nezaboravno..
.Čarolija nestane za tjedan dana
Bol u ušima nije vam smetala?
– Prvi put sam gledao bez čepića, ali nisam mogao izdržati cijelo vrijeme. Kasnije sam ih nabavio.
Je li vam bila gužva na balkonu?
– Iz Zagreba su mi dolazili prijatelji, jednom je i tata Boro došao sa svojim dečkima. Kao tadašnji igrač Monaca imao sam posebnu poziciju za gledanje na Hôtel de Paris, ali ljepše mi je bilo gledati kod kuće!
U Kneževini je vikend formule 1 sjajna prilika zaraditi novac, što se najbolje "trži"?
– Iznajmljuju se stanovi! Ljudi iznajmljuju čak i balkone na samo par sati. Od četvrtka do nedjelje je špica.
Kako grad diše za vrijeme utrke?
– Pripreme traju mjesecima prije. Asfalt se mijenja svake godine, postavljaju se rubnici, ograde, tribine... A kad utrka prođe, za tjedan dana sve brzo maknu... Nestane čarolija.
A sama utrka, kakav je doživljaj?
– Ugođaj je neponovljiv. Utrka je možda nekima monotona, jer nema prostora za prestizanje, ali neizbježne su pogreške, sudari... Kvalifikacije su najbitnije, ali sve je zanimljivo, drugačije nego što smo navikli gledati.
Po gasu na ulazu u tunel
Kako je voziti po toj cesti, dođe li vam da stisnete gas?
– Nema razlike u odnosu na utrku, samo što se inače vozi dvosmjerno. Razlika je u tome što su sad postavljene ograde. Posebno vam dođe opaliti po gasu na ulazu u tunel. Imao sam priliku tamo voziti Bentley, Porsche, Aston Martin, Lamborghini... budući je klub povezan s auto kućama. Zvuk Bentleyja u tunelu je savršen.
Za koga ste navijali?
– Za McLaren! Oni su mi dragi još od doba Mike Häkkinena. Svi spominju Red Bull i Ferrari, ali srebrne strijele su mi prirasle srcu. Usto, Mika je i suvlasnik jednog od hotela u Monaku.