Vaterpolski klub Jug, kolijevka u kojoj su stasala mnoga velika imena hrvatskog vaterpola, ne posustaje. Kako s osvajanjem trofeja tako i s proizvodnjom igrača. U finalu domaćeg Kupa, pomalo neočekivano, Jug je s 14:12 nadjačao favorizirani Jadran, momčad s dvojicom najboljih hrvatskih igrača (Fatović, Bijač) koji su, također, izdanci dubrovačkog kluba.
Kažemo neočekivano jer je kolega Tonči Vlašić, kroničar kluba, u nevjerici gledao kako se finale odvija. Poznati dubrovački novinar nije mogao vjerovati da na Gruž stiže novi trofej, 73. u bogatoj povijesti ovog kluba.
A da je ova pobjeda bila iznenađenje, potvrđuje i izjava Vjekoslava Kobešćaka, trenera Jugova sastava, koji je nakon podizanja pobjedničkog pehara kazao:
– Ne mogu reći da sam očekivao ovaj trofej i ovako dobru igru svoje momčadi i zato dečkima svaka čast.
Nije Vjeko zacijelo očekivao niti takav veliki doprinos dvojice poletaraca. Vlaho Pavlić, najbolji strijelac nedavnog EP-a do 19 godina, zabio je dva pogotka, a dvije godine mlađi Maro Šušić čak tri.
Bez Jokovića 3-4 mjeseca
Jesu li njihovi hrabri nastupi za Dubrovčane trofej sam za sebe?
– Nas to ne iznenađuje. Svake godine se pojavi netko. Ovako su se razvijali Fatović i Bijač, danas ponajbolji igrači na svijetu na svojim pozicijama. I zato je njihov nastup za nas još veći razlog za našu sreću.
Je li mu dodatno zadovoljstvo čini to što je svoj čak 22. trofej za Jug osvojio u bazenu u kojem se, kao mladostaš, igrački afirmirao?
– Nebitno je gdje se dogodilo, važno je da momčad raste i da ovaj klub ostane jak. Još prije sedam dana izgledali smo katastrofalno pa su nam na gruškim tribinama vikali “ostavke, ostavke”.
I doista, od 29 odigranih utakmica ove sezone, Jug ih je izgubio čak deset pa su navijači postali nervozni. U vjeri da će i ovakav rasplet Kupa umiriti, vrlo sretan ovakvim raspletom bio je i kapetan Toni Popadić koji je u polufinalu protiv Solarisa imao 15 obrana, a u finalu protiv Jadrana 10 od kojih je pet bilo maestralnih. I koji je bio važan faktor i u onoj pobjedi Juga, nad istim suparnikom, u Superkupu.
– Cijelu sezonu osciliramo, nikako da nametnemo svoju igru, da se ustalimo u tome. No, činjenica jest da smo sve ključne utakmice dobili, i to pokazuje karakter momčadi. U ovoj utakmici borili smo se kao lavovi, ostavili srce u bazenu, a Joković je igrao “bez ruke”. Svaka čast ovim našim najmlađim dečkima, oni su budućnost hrvatskog vaterpola. Čestitke svima, od najstarijeg do najmlađeg.
A najstariji je spomenuti Maro Joković (37), najtrofejniji hrvatski vaterpolist s 48 klupskih trofeja, koji je podmetnuo leđa za svoj matični klub u kojem, očito, planira i okončati karijeru. Bez obzira na to što su i igrači Solarisa i igrači Jadrana znali da ne može opaliti, svejedno su na njega skakali kao da može. Eto toliko je bilo uvažavanje ovog legendarnog igrača koji, nažalost, mora pristupiti kirurškom zahvatu.
– Sljedećeg tjedna idem na operaciju ligamenta lijeve šake u Genovu koja je već i prije dogovorena. Zbog ograničenosti pokreta nisam mogao šutirati, ali sam htio pomoći momčadi. Čeka me pauza od tri-četiri mjeseca.
Djerković je dojurio iz Kanade
Za najboljeg igrača završnog turnira proglašen je Jugov Marko Žuvela, još jedan blistavi proizvod Jugove škole vaterpola koji je pak hvalio one koji dolaze.
– Nitko od naših mlađih igrača nije se bojao opaliti, u obrani su bili agresivni i to nam je trebalo.
Jadranaši su nakon finala bili ljuti, a nekako najljući u redovima hrvatskog prvaka, kluba koji se plasirao u četvrtfinale Lige prvaka, činio se reprezentativac Jerko Marinić Kragić:
– Od prvog napada i obrane nismo radili što smo se dogovorili za razliku od Jugovih igrača. Nama je nedostajalo koncentracije, a problem je bio i u individualnoj pripremi nas igrača.
Jugaši su u ovoj utakmici nastupili i bez centra Bogdana Djerkovića, koji je morao igrati kvalifikacijske utakmice za svoju Kanadu, a na plivalište na Savi stigao je, s koferom, za vrijeme završnih trenutaka finala. Baš kako bi stigao podijeliti radost s klupskim suigračima.