U neponovljivoj godini hrvatskog vaterpola – okrunjenoj finalima na sva tri najveća svjetska natjecanja – za najboljeg hrvatskog vaterpolista izabran je 28-godišnji Loren Fatović. A o njemu je većina anketiranih govorila biranim riječima kao o duši i glavnom potpornju ove trofejne reprezentacije.
– Imam 28 godina i normalno je da u toj dobi igram svoj najbolji vaterpolo. Želja mi je da se idućih četiri-pet godina održim na toj razini. Izbivao sam tri mjeseca zbog loma prsta. Toliko odmora nisam imao posljednjih 10 godina i on mi je dobro došao kako za individualnu pripremu tako i za mentalnu, jer sam znao kakva nas sezona čeka.
Veličati treba ovu momčad
I kao takav odsad će u svojoj trofejnoj vitrini imati "Vaterpolista", brončanu statuu akademskog kipara Stipe Sikirice. Loren je sada ušao u društvo velikana kao što su Smodlaka, Bukić, Školneković, Sukno, Pavić, Hinić, Šimenc, Dobud, Bošković...
– U ovakvoj godini nije bitno koji će pojedinac biti najbolji nego koliko su veliki naši uspjesi. To treba veličati, jer i mi istureni pojedinci plod smo timskih igara. Ovo je nagrada koja traje, koja se nije gasila i kada vidim koja su je imena osvajala, naravno da mi to znači i da je dobar osjećaj biti u društvu takvih velikana.
GALERIJA Hrvatski vaterpolist postao pravi hit u Parizu! Pogledajte kako Milanović izgleda uz našeg diva
Kao drugi strijelac Olimpijskih igara i treći strijelac Svjetskog prvenstva, kandidat je i za najboljeg vaterpolista godine, pri čemu nijedan od konkurenata (Mandić, Jakšić, Vernoux, Weinberg) nema tri medalje poput njega.
– Iskreno, na to se ne obazirem. Biti u društvu spomenutih igrača dodatna je motivacija i potvrda da sam na dobrom putu. S obzirom na to da je u našem sportu najcjenjenije olimpijsko zlato, veliki su izgledi da to bude netko između Mandića i Jakšića.
Čini li se i njemu pomalo nestvarno kada se sjeti da su suigrači i on, u samo sedam mjeseci, osvojili svjetsko zlato te olimpijsku i europsku broncu? A tri medalje nije osvojila nijedna druga reprezentacija.
– Točno, Španjolska i Italija bile su na dva postolja, a mi jedini na sva tri. To je nestvarno u bilo kojem sportu, osim u našem, da se tri najveća natjecanja igraju u tako kratkom roku. Nestvarno je bilo i postići sportsku formu za svako od njih s toliko malo vremena za pripremu. Na kraju smo mi u četvrtfinalima tih natjecanja uvijek odigrali najbolju utakmicu, čime smo pokazali kvalitetu i zrelost, što je, na početku tog ciklusa, malo tko očekivao.
Kad mu se prvi put učinilo da momčad u tom sastavu može tako daleko?
– Dogodilo se to tijekom SP-a u Budimpešti 2022. godine, gdje smo u četvrtfinalu dobili Srbiju, a u polufinalu izgubili od Španjolske i za treće mjesto od Grčke. Izgubili jesmo, ali ja sam imao osjećaj da smo mi vrlo blizu tih momčadi. Potom nam je na ruku išlo što se iduće Prvenstvo Europe igralo doma u nevjerojatnoj atmosferi Spaladiuma. Kad smo prebrodili barijeru ulaska u finale, pred onakvom publikom ni taj finale nismo mogli izgubiti. Taj Split nas je digao da nas drugi počnu cijeniti i da se mi uvjerimo koliko možemo.
I Lorenov otac Elvis bio je vrstan vaterpolist i reprezentativac koji ima osvojeno europsko srebro. No, po broju medalja s nacionalnom vrstom, sin je nadmašio oca.
– Dogodilo se to već prije nekoliko godina, jer sam ja već na svom prvom velikom natjecanju, a bilo je to Svjetsko prvenstvo 2017., osvojio zlato. Dakako, s drugačijom ulogom no što je ova sadašnja.
S obzirom na to da je tata Fatović, danas trener Barcelonete, godinama bio izbornik Australije, koliko su se puta namjerili jedan na drugoga?
– Za vrijeme njegova mandata igrali smo protiv Australije pet-šest puta i više puta smo mi pobjeđivali. No, oni su nas dobili na Olimpijskim igrama u Tokiju, u skupini, a potom i na Svjetskom kupu u Berlinu.
Kakav je to osjećaj nadmetati se s momčadi koju ti vodi vlastiti otac?
– On ne igra i ja tada nemam s njime nikakvog dodira. Jer, kada igram protiv bilo koga, ja se na suparničkog trenera ne obazirem. Da je u vodi, onda bi bilo drugačije. Te 32 minute ne bismo pričali, a nakon što netko pobijedi šalimo se. Nema tu nikakvih posebnosti.
Kao rođeni Dubrovčanin, Fatović je danas ključni igrač hrvatskog prvaka splitskog Jadrana. Kakav ga je osjećaj prožimao kada je iz matičnog kluba odlazio u konkurentski?
– Na prvu će možda zazvučati čudno, no i to mi je pomoglo da ovu godinu odigram na ovakvoj razini. Ne zato što mi je bilo loše u Jugu. Štoviše, ondje sam bio cijenjen, kapetan, no za mene je bilo dobro izaći iz komforne zone. U Jugu sam proveo 10 godina, od najmlađeg igrača do kapetana i cijeli moj razvoj odvijao se ondje, a kada dođeš u novi klub imaš i novu motivaciju. Važno je ponekad izaći iz komforne zone jer kada se sportaš previše ugodno osjeća može mu ponestati motivacije, za razliku od negdje drugdje gdje je stalno nešto novo.
A nova je i momčad Jadrana koju je ovo ljeto napustilo puno igrača.
– S obzirom na veliko osipanje mislilo se da nećemo proći skupinu Lige prvaka s Ferencvarošem i Radničkim iz Kragujevca, no mi smo prošli u četvrtfinale. Kada vam ode devet igrača, momčad je, logično, drugačija, no svi momci koji su došli zaslužuju biti tu. Mislim da smo konkurentni i nadamo se barem jednom trofeju.
A da bi se do toga došlo trebat će preživjeti vrlo frekventnu sezonu po broju utakmica.
– Nemamo vremena ni za trening, a kamoli za pripremu utakmice. Recimo, u srijedu smo igrali Ligu prvaka protiv Dinama Tbilisija, u subotu Regionalnu ligu protiv Primorja, a u utorak smo igrali polufinale Kupa protiv Mladosti.
Igrači su im najmanje bitni
U siječnju ga čekaju i dvije reprezentativne utakmice u Svjetskom kupu, ali po drugačijim pravilima.
– Ovo je suludo i nadam se da se više neće ponoviti. Svjetski kup se igra po novim pravilima pa se vraćamo u klub i igramo do kraja sezone po starim pravilima. Igrači bi, valjda, trebali u svakom sportu biti najbitniji, no mi, očito, pravo glasa nemamo.
Što misli o novim pravilima? O skraćenom napadu s 30 na 25 sekundi, o skraćenom vremenu isključenja, o skraćenom drugom napadu nakon odbijene (blokirane) lopte? Intencija je očito ubrzavanje igre.
– Moje je mišljenje da pravila nije trebalo mijenjati, da je to bilo potpuno nepotrebno. To misli većina ljudi u vaterpolu, osim ovih sa strane koji pravila mijenjaju. S obzirom na to da je u Parizu tamošnja arena bila puna navijača, ondje nisam vidio razlog za promjene. Od svega toga meni se jedino taj video challenge čini smislenim. Ja bih da se u posljednjoj minuti sve gleda.
VIDEO Hrvatska je svjetski prvak! Naši vaterpolisti nakon infarktne utakmice preko peteraca uzeli zlato!
