Lino Červar odrađuje u Skoplju, u rukometnom klubu Metalurg, petu godinu. Za tih pet godina napravio je čudo od kluba, čudo od rezultata ne samo u makedonskom prvenstvu nego i u Ligi prvaka. I sada nakon pet godina proživljava rukometnu dramu. Klub je zapao u financijske poteškoće i napustilo ga je čak 17 igrača i sada Lino igra s kadetima i juniorima. I bez obzira na trenutačne poteškoće, Lino je i dalje popularan u gradu.
– Šefe, molim vas, može jedna fotografija. Oprostite što smetam – pitao je ljubazni recepcionar hotela Aleksandar Palace.
Lino je razvukao osmijeh od uha do uha.
– Naravno, zašto ne. Volim doći u ovaj hotel. Tako je mirno i tiho, čovjek može lijepo razgovarati i opustiti se – istaknuo je najtrofejniji hrvatski reprezentativni trener.
Supruga najbolje kuha
U Skoplju baš ne izlazi puno.
– Ne idem u restorane, ne idem po kafićima. Hranim se uglavnom kod kuće. Tu mi je supruga, a njezina kuhinja je neprocjenjiva. Čak i ne izlazim puno, ne idem u kino, kazalište. Znate, ja sam još uvijek sav u rukometu. Trening dvaput dnevno, između mali odmor, navečer ponovno proučavam rukometnu igru čitajući knjige, zabilješke, gledajući utakmice – istaknuo je Lino.
Čak nema ni automobil u Skoplju...
– U ovih pet godina nijednom nisam sjeo za volan. Uglavnom imam klupskog vozača, a ponekad se vozim i taksijem – istaknuo je.
Iz Umaga je otišao u Italiju gdje je godinama radio sve dok ga Zoran Gobac nije pozvao u Zagreb, a potom i u reprezentaciju Hrvatske.
– O mojim prvim danima u reprezentaciji trebao bi se snimiti film. Ono što smo mi napravili ravno je onom pothvatu američkih hokejaša na ledu koji su pod vodstvom Herba Brooksa osvojili zlatnu olimpijsku medalju 1980. godine. O toj priči snimljen je film "Čudo na ledu". Nešto slično napravili smo mi. Od reprezentacije koja je bila posljednja na Europskom prvenstvu 2002. godine, došli smo godinu dana kasnije do svjetskog zlata, a 2004. i do olimpijskog. A kada smo odlazili na Svjetsko prvenstvo u Portugal, svi su govorili da su ti igrači propali, kako nemaju perspektivu – u jednom dahu kaže Lino.
Popio je gutljaj čaja, a onda nastavio:
– Kada smo u Ateni osvojili zlato, bila je to noć u kojoj se ne sanja, već noć u kojoj se vjeruje. Atenska gradonačelnica prozvala nas je dream teamom Igara. Onaj američki košarkaški osvojio je tek šesto mjesto. E, kakav bi to film bio. Pazite kakve sam ja sve igrače tada imao. Jednog Džombu koji se stalno smijao, Kaleb je bio samozatajan, Balić nepredvidljiv, Lacković je šutirao kao iz haubice...
A tko bi u tom filmu Vas glumio?
– E ne znam, morao bih dobro razmisliti.
Možda Woody Allen?
– Ha-ha, da, to bi moglo – rekao je Lino.
S Ivanom Balićem imao je specifičan odnos.
– On je čudo od igrača, ali smo znali i malo glasnije razgovarati kada je za tim bilo potrebe – rekao je Lino.
A Gobac?
– S njim imam jedan specifičan odnos. Ali nikad neću reći ništa loše o čovjeku koji mi je dao priliku da postanem trener s toliko puno medalja – rekao je Lino.
Željko Babić novi je izbornik.
– Uveo sam ga prvi u stožer reprezentacije 2009. godine. Radio je individualno s Balićem i Metličićem. Evo, danas ću mu na utakmici u Brestu osobno čestitati na mjestu izbornika. Tko god da je izabran, ja to cijenim. Volim našu hrvatsku reprezentaciju jer osjećam da sam i dalje njezin dio. Krećemo s jednim novim, mladim stručnim stožerom. Pa nije to loše – rekao je Lino.
Kako razmišljate o budućnosti?
– Do kraja sezone sam tu. Onda ćemo vidjeti. Možda je vrijeme da napustim Makedoniju. Još sam uvijek gladan rezultata i trofeja. Ne, nije mi bitno da budem prvak neke zemlje ili da osvojim europske trofeje. Bitno je da napravim nešto dobro, da s nekim malim klubom napravim ponovno neko čudo, kao nekad s Istraturistom ili sada s Metalurgom – rekao je.
Na upit bi li ikada radio kao trener u Kataru, čija je reprezentacija nedavno osvojila svjetsko srebro, Lino odgovara:
- Ne, to me uopće ne zanima. Financijski sam neovisan i ne treba mi brza zarada. Želim raditi u puno ozbiljnijim klubovima i ligama - istaknuo je Lino.
U Kataru igraju dvojica njegovih dojučerašnjih igrača, Naumče Mojsovski i Renato Vugrinec.
- Čuli smo se, neka im je sretno. Ponosan sam i na velik broj mojih igrača iz Metalurga koji su u njemačkoj ligi. I nisu u sporednim ulogama - rekao je Lino.
Politika je iza mene
Hoćete li se pojačati za kraj sezone?
- Dovest ćemo dva, tri igrača , ali nije to neka kvaliteta. Primjerice, dolaze igrači iz finske i izraelske lige - priča Lino.
U politiku se više ne vraćate?
– Ne. To je iza mene. Bilo je to jedno lijepo iskustvo, ali više se ne vidim u tome. Želim još puno toga dati u rukometu.
Napisali ste već dvije knjige, kada će izaći treća?
– Radim na tome. Ide malo sporije, ali ide – istaknuo je Lino.
Nakon dvosatnog čavrljanja bilo je vrijeme za polazak. Lino je naručio taksi, a kada je došao, vozač se gotovo 'rastopio' ugledavši "Maga di Umaga".
– Lino, vi ste legenda. Zadužili ste makedonski rukomet za sva vremena. Bio sam na nekoliko utakmica i bilo je fantastično. I ovo što radite s ovim klincima dobra je priča. Nemojte nikada otići – zavapio je taksist.
Ne treba ni napisati da se Lino još jednom tako slatko nasmijao. Ali – ostanak? To će ići jako teško, pogotovo u situaciji kada nema novca u klubu...
>>Balić izabrao: Babić i Metličić za povratak Hrvatske na vrh