Sishuba Siyanda, 22-godišnja buduća novinarka, barem se tako nada, u četvrtak je pustila suzu.
– Više ništa neće biti isto, nakon što su naši dečki ispali. Sve smo izgubili protiv Meksika. Te naše utakmice davale su nam neku novu snagu, svuda se samo o tome razgovaralo – bila je neutješna Sishuba.
Ne možemo biti ljutiti
Izbornik koji nije uspio, Brazilac Carlos Perreira, za Južnoafrikance je heroj. I svi igrači, usprkos porazu.
– Svi smo bili uz njih, a oni su se borili. Svi smo to vidjeli i ne možemo biti ljutiti, samo tužni.
Za tu mladu volonterku Svjetsko prvenstvo je zapravo svojevrsna bajka. Iako nema honorar, druženje s prijateljima, ali još više upoznavanje novih ljudi i izmjenjivanje iskustava za nju su, kaže, neprocjenjivi.
– Naša je zemlja dosta patila, puno su mi o tome pričali moji roditelji. Ni danas nemamo novca koliko bi nam trebalo. No, sada su neka bolja vremena, imamo priliku za školovanje, posao je, doduše, malo teže naći, ali ulaganje u sebe će se na kraju isplatiti. Novinarstvo joj je zanimljivo, privlačno.
– Volim pisati, radovi u školi su mi bili nagrađivani. Pa, voljela bih putovati, obožavam nogomet, sviđa mi se i sportsko novinarstvo. Iako, voljela sam i povijest, zanima me i politika.
Doručak u hotelu jučer nije bio veseo kao dosad. Naime, osoblje hotela nije bilo raspjevano, nakon poraza svi razmišljaju o tome kako će biti nakon Svjetskog prvenstva.
Standard neće porasti
Standard neće porasti, 40 milijuna tamnoputih ljudi će se vratiti svojoj svakodnevici. Nažalost, naš Eliot će ponovo u blato Kwanobuhlea. Bilo je divno dok je trajalo. Imitacija života.
Fifa i nogomet su barem pokušali organizacijom prvenstva potaknuti velike i moćne da budu socijalno osjetljivi. Iako, od svega toga neće zapravo biti ništa. Ostat će slike, a Sishuba će možda zahvaljujući SP-u biti novinarka i vidjeti svijeta.
Ostat će vam vuvuzele koje samo vi volite tvrdoglavo. Zbog vuvuzela ne čujemo u pozadini sambu, ne čujemo pjesmu navijača, ne čujemo ništa samo vuvuzele. Kako samo maltretiraju ostatak svijeta. Da oni na utakmicama svoje nacionalne vrste trube to razumijem ali da se iskilaviše puhajući u komad plastike po cijeli dan to ne razumijem. I kad im govoriš da nije zanimljivo da smeta jok oni po svom. Vuvuzele su jedan od krivaca lošijih utakmica.