Igor Tudor bio je sjajan igrač, danas je trener koji trenutačno čeka novi posao, ali i tu se već dokazao, uostalom, dovoljno je vidjeti kakve je klubove vodio, počevši od Hajduka, preko PAOK-a, Karabukspora do Galatasaraya i Udinesea. Kad smo ga zamolili da bude u žiriju kao član reprezentacije vatrenih iz 1998., nije nimalo dvojio.
Prisjetio se svoje nagrade
– Sa zadovoljstvom – uskliknuo je i prisjetio se kako je i on 2001. godine proglašen najboljim hrvatskim nogometašem u anketi Večernjeg lista.
– Kako se ne bih sjećao, pa ta nagrada ima posebno mjesto u meni, to mi je jedna od najvećih u igračkoj karijeri – kazao je Tudor koji je tada bio mlad, već je iza sebe imao veliki transfer u Juventus, igrao za reprezentaciju.
Od francuske bronce u čijem kovanju je sudjelovao prošlo je 20 godina, od Večernjakove nagrade Tudoru 17 godina, sad treba naći novog laureata. A po svim svjetskim izborima dvojbi nije bilo, nije je bilo ni kod Tudora, uz jednu ogradu:
– Ma Luka je najbolji, tu dvojbi nema, ali za mene su sva tri prvoplasirana igrača, dakle Modrić, Rakitić i Mandžukić zaslužili ovu nagradu. Ljudi imaju fantastične godine iza sebe u kontinuitetu, i to u kakvim klubovima. Luka u Realu, Rakitić je jedan od glavnih igrača Barcelone, Mandžo Juventusa. A onda još i to srebro na Svjetskom prvenstvu, stvarno su zaslužili da im se naklonimo, to što su oni napravili gotovo je nemoguće – kaže sjajno raspoloženi Tudor iako trenutačno nema posla.
– Ma sve je za ‘pet’, bilo je nekih opcija, ali odbio sam. Nije ‘priša’, čekam da se pojavi nešto što će mi se svidjeti. A dobro mi je biti malo kod kuće s obitelji, nadoknaditi sve one godine kad me nije bilo – govori Tudor.
I on je uživao u našoj reprezentaciji na SP-u u Rusiji, cijela ta nogometna godina postala je pravo čudo.
– Ovo je godina koja se teško može ponoviti. Baš se sve posložilo, sve je sjelo na svoje mjesto. Imali smo generaciju koja je prošla tri-četiri velika natjecanja i tamo imala ‘probe’. Sada se sve što su radili i sve što su prošli vratilo. Cijela ova godina bila je odlična za naš nogomet, naši igrači postali su glavni igrači u svojim klubovima, a onda je ključ to drugo mjesto na svijetu. Ono je došlo zato što su ti dečki imali pobjednički karakter, oni su pobjednici u duši, svaki od njih, i zato su uspjeli. I da, naša reprezentacija ima taj nacionalni naboj još od osamostaljenja, toga u mnogo drugih reprezentacija nema.
Kod nas je nogomet na određeni način poseban, nema otkazivanja reprezentaciji sve do umirovljenja, svi rado dolaze i rado igraju.
– Možda zato što je nogomet ipak drukčiji od ostalih sportova, najpopularniji je i, da se ne odazivaš reprezentaciji, brzo bi se našao na stupu srama, u drugim sportovima još se možeš ‘sakriti’. Ali pravi razlog je što se za reprezentaciju voli igrati.
I naša mlada reprezentacija plasirala se nakon dugo godina na Europsko prvenstvo, čini se da imamo i budućnost.
– Polako, to je još uvijek pitanje, tek treba vidjeti kako će se razvijati. Riječ je o mladim igračima i ne mogu staviti u ruku u vatru jer teško je očekivati da će biti poput današnjih naših reprezentativaca koji su glavni igrači gigantskih klubova kao Real, Barcelona, Juventus, Inter... Imamo zanimljivih mladih igrača i imat ćemo mi opet dobru reprezentaciju, ali ne znam hoće li biti za ovakve domete kao što smo imali ove godine.
S obzirom na to da je kod kuće, Tudor prati i našu domaću nogometnu scenu.
Liga 10 je po mjeri
– Mislim da nam je liga dobra, odluka da se igra četverokružno s deset klubova po mjeri je za našu malu zemlju i ne treba to mijenjati, imamo zanimljivost.
Je li vas iznenadio Dinamo svojih ulaskom u europsko proljeće nakon 49 godina?
– I iznenadio me i nije. Kad tako dugo ne uspiješ, a onda to ostvariš, onda možeš biti iznenađen, ali s druge strane Nenad Bjelica pravi je trener, momčad je odlično izbalansirana s iskusnim i mladim igračima, svi igrači imaju karakter i to se jasno vidi. Ključ je bio odabrati pravog trenera za klub i dati mu samostalnost, autonomnost u radu, to je dobitna kombinacija. Ne smije se sa strane miješati treneru u posao, u sastavljanje momčadi kao što je to i u Dinamu bilo prijašnjih godina, treba čovjeku dati da radi svoj posao. Dinamo je zato uspio i napravio dobar posao.
Pokušali smo od Tudora doznati i kako gleda na situaciju u Hajduku, u Splitu je i zna kako se tamo ‘diše’.
– Hajduk je malo preteška tema za ovo slavljeničko vrijeme pa ne bih o tome.
I on je navodno bio blizu dolasku na klupu posrnulog splitskog kluba.
– Ne bih to komentirao – znakovito je zaključio Igor Tudor.
A i time je dovoljno rekao.
>> Pogledajte i video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov stadion
"četverokružno s deset klubova po mjeri je za našu malu zemlju i ne treba to mijenjati,"...... Tu se bas nebih slozio. Ako izuzmemo posrnijeli Rudes , liga je vrlo dobra i smatram da je treba prosiriti na 12 klubova. I jos vaznije od toga ; HNS mora uvesti kvotu za strane igrace. Stvarno ih je previse.