Nekada sjajni reprezentativni vratar, vlasnik svjetske bronce iz Francuske, kršni Hercegovac Vladimir Vasilj (43), živi daleko od svjetala reflektora, pa čak i daleko od vrhunskog nogometa.
– Zadnjih petnaestak godina držim kafić Scudetto u Međugorju te sportski centar, a pokrenuo sam i školu za vratare u Čitluku – kaže nam Vasilj, koji je nakon završetka profesionalne karijere imao samo dva dužnosnička angažmana.
– Bio sam sportski direktor u Brotnju te trener vratara u mostarskom Zrinjskom u sezoni 2013./2014. kada je prvi trener bio Branko Karačić. Od tada ništa, nekako me “pustilo” – nastavlja Vasilj, Međugorac rođen u Hannoveru.
Vratarska loza obitelji Vasilj ima dva nova izdanka, na što je tata Vlado osobito ponosan. Uz dvojicu sinova, ima i 14-godišnju kćer Anju.
– Moj stariji sin, 23-godišnji Nikola, član je druge momčadi bundesligaša Nürnberga, s dobrim izgledima da se priključi prvoj momčadi, a drugi sin Filip ima 19 godina i treći je golman Lokomotive. Filip je bio hrvatski reprezentativac do 17 i do 19 godina, branio za lokose u Ligi prvaka mladih. Nije pretjerano visok, 185 cm, što je danas poželjna visina za vratara. Traže se brzi, hitri, sa smislom za igru. Danas na prste jedne ruke možete nabrojiti dvometraše vrhunske vratarske klase. Jedan od njih je naš Lovre Kalinić koji je za svoju visinu izuzetno pokretljiv i tehnički potkovan – nastavlja Vasilj.
Zastoj karijere u Maksimiru
Vlado je imao živopisnu karijeru. Sjajno je branio u Hrvatskom dragovoljcu, s kojim je ostvario plasman u Prvu HNL, zaslužio i Ćirin poziv za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj (na kojemu nije branio ni minute, kao ni na SP-u 2002. i na Euru 2004.), potom prešao u Dinamo i tada se dogodio zastoj karijere.
– S ove vremenske distance mogu objektivno procijeniti da sam pogriješio što sam tada, 1998. godine, došao u Dinamo. Govorilo se tada da će 35-godišnji Ladić završiti karijeru, pa sam tu vidio svoju šansu, no Dražen je odlučio nastaviti i bio sam prisiljen na čekanje. Tri godine bio sam u Dinamu pričuva i karijera mi je stagnirala u najboljim godinama – ističe Vasilj.
Jedan ste od trojice nogometaša, uz Ivicu Olića i Dalibora Poldrugača, koji je osvojio naslove prvaka s dva zagrebačka kluba, Dinamom i Zagrebom. Bila je to zlatna Zagrebova generacija s Josom Bulatom, Stavrevskim, Durom, Hasančićem, Franjom, Lovrekom...
– Te dvije godine u Kranjčevićevoj bile su mi najsretnije razdoblje karijere. I zato mi je žao što je moj bivši klub doživio ovakvu sudbinu; ne mogu shvatiti da “neki ljudi” ne mogu procijeniti kada je vrijeme za povlačenje, jer Zagreb je, čini mi se, dotaknuo dno – kaže Vasilj.
U sezoni 2003./2004. bili ste i prvi vratar Varteksa, kada je tamo radio Zlatko Dalić.
– Zlatko je tada bio pomoćnik Ćiri Blaževiću, rekao bih da je u pravo vrijeme bio na pravom mjestu. Jer, radeći s Ćirom, Dalić nije mogao imati boljega učitelja i uzora. Možda je baš u tom razdoblju najviše sazrio za trenera, jer već se tada vidjelo da ima potencijala za mnogo više od običnog pomoćnog trenera.
Mostarske priče o Luki
Bili ste svojedobno u Dinamu suigrač Luki Modriću, baš u najgoroj sezoni plavih, kada ste 2005. godine ispali u Ligu za ostanak.
– Modrić je došao k nama u polusezoni i nije se baš puno naigrao. Došao je u teškom trenutku za momčad, kada je Niko Kranjčar otišao u Hajduk, treneri su se mijenjali svakih nekoliko mjeseci, a Luka je bio mlad. Inače, o njemu sam već prije bio čuo sve najbolje, govorilo se o tome malome po Mostaru – kaže Vasilj i dodaje:
– Naša generacija iz Dinama pamti se po ispadanju u Ligu za ostanak, a sjetite se kako su nas samo minute u jesen 2004. godine dijelile od prezimljavanja u Europi. Koban za nas bio je penal za Heerenveen u 89. minuti. Eto, i mi smo vrlo lako mogli biti Dinamovi heroji, kao ova današnja momčad koja je uspjela prezimiti.
Jeste li prošloga ljeta bili u Rusiji?
– Nisam, sve utakmice naših gledao sam doma u Međugorju. Imali smo fešte kod mene u kafiću. Čim smo svladali Argentinu, shvatio sam da imamo momčad za velike stvari. Čim se prođe skupina, padne ti ogroman teret s leđa i uz malo sreće, ako imaš tako talentiranu momčad, možeš napraviti čuda. Moj glas za najboljega išao je Modriću, ali ništa manje zasluge za naše srebro nije imao sjajni Mandžukić. Zabio je ključne golove i svojom energijom vukao momčad. Mogao je i on ponijeti deset bodova u ovoj anketi – zaključio je Vladimir Vasilj, Međugorac iz ulice Krstine, susjed svjetskih teniskih prvaka Marina Čilića i Ivana Dodiga.
>> Otkrivamo gdje će biti novi stadion i koliki će imati kapacitet!
