Lino Červar, izbornik hrvatske rukometne reprezentacije, danas će protiv Španjolske (16.30 sati) sedmi put sjediti na klupi u jednoj finalnoj utakmici kada je riječ o velikim natjecanjima.
Kada je 2002. godine naslijedio Josipa Milkovića na klupi Hrvatske, mnogi su prevrtali očima. Kako sada da je priliku dobio trener koji je prije toga vodio Italiju?
>> Pogledajte galeriju: Ovako su hrvatski rukometaši proslavili plasman u finale
Opet, u trenutku kada je Hrvatska osvojila posljednje mjesto na Europskom prvenstvu 2002. godine u Švedskoj nitko se nije pretjerano ni trudio uzeti vrući krumpir u ruke. Ali usudio se Lino.
Prva zadaća bila je odvesti Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo u Portugal 2003. godine. Ždrijeb je odlučio da kvalifikacije igramo protiv Češke.
U Červarovu debiju, pred samo 300 gledatelja u Kutiji šibica, Hrvatska je pobijedila s 35:24, a u uzvratu u Karvini bilo je 32:26. No na startu SP-a 2003. dogodio se poraz od Argentine i već su počele priče kako smo pogrešnog čovjeka doveli na čelo rukometne reprezentacije. Stvari su se pogoršale i nakon prvog poluvremena druge utakmice kada smo gubili od Saudijske Arabije.
I onda preokret. Kao da je netko upalio svjetlo u mraku i Hrvatska je pod vodstvom Červara počela pobjeđivati i osvajati medalje. Lino je u prve tri godine na klupi reprezentacije osvojio svjetsko i olimpijsko zlato, bio drugi na SP-u u Tunisu i četvrti na Europskom prvenstvu u Sloveniji. Svake godine mislilo se da je baš te godine taj rezultat slučajan, no Lino se nije dao.
>> Pogledajte što je Lino Červar rekao uoči finala
Malo je trenera koji se mogu pohvaliti da su u sedam godina igrali u devet od mogućih deset polufinala, da su osvojili dva zlata i četiri srebra. Sve je to uspjelo čarobnjaku, kako ga od milja zovu.
Nakon osam godina, nakon makedonske epizode u Metalurgu i klupi njihove reprezentacije, vratio se na klupu Hrvatske. I opet su počele priče – star je, ne može više pratiti moderne trendove, a nakon petog mjesta na EP-u u Hrvatskoj 2018. prišili su mu da je najslabija karika reprezentacije.
No nije se dao, nije se dao ni nakon šestog mjesta lani na SP-u u Njemačkoj. Imao je svoju misiju – oprostiti se od klupe s medaljom. I to je uspio....
1. Svjetsko prvenstvo, Portugal 2003.: Finale Hrvatska – Njemačka 34:31
Heiner Brand, njemački izbornik, popularni rukometni brk, bio je uvjeren da je došlo njihovo vrijeme. U 48. minuti Njemačka još vodi (24:23), a onda Mirza Džomba postiže dva pogotka za naše vodstvo, dok Šola s crvenom kosom brani sve njemačke šuteve.
Onda je Balić dodao još dva, pa je dvaput čudesno dodao na crtu prvo Joviću, pa Suliću i Hrvatska je otišla na nedostižnih 28:24. U obrani smo igrali čvrstih 6-0, a u sredini te obrane bili su neprelazni Jović, Goluža i Dominiković. Prvi put smo na jednom rukometnom finalu imali tako velik broj navijača.
2. Olimpijske igre 2004., Atena: Finale Hrvatska – Njemačka 26:24
U nešto više od godina dana novo nadmetanje Červara i Branda. Ovog puta Hrvatska cijeli turnir igra obranu 5-1, ali ne i u ključnim trenucima finala. Červar se odlučio za 6-0 i opet pogodio. Utakmica izjednačena, u 53. minuti je sve neizvjesno (20:20).
U tim trenucima Džomba postiže pogodak iz sedmerca, a Kaleb svoj prvi pogodak na utakmici postiže u 55. minuti za naše vodstvo 22:20. Do kraja smo održavali tu razliku, a ostat će upisano da je Mirza Džomba postigao naš posljednji pogodak u finalu, tada za vodstvo od 26:23, a Nijemci su do kraja samo ublažili poraz.
3. Svjetsko prvenstvo, Tunis, 2005., Finale: Hrvatska – Španjolska 34:40
Nismo uspjeli obraniti naslov iz Portugala. Istrošila se momčad Line Červara i psihički i fizički u polufinalu kada su pobijedili Francusku (35:32). Španjolska je u to vrijeme imala strašnu momčad – Barrufet, Garica, Davis, braća Entrerrios, Garralda, Ortega, Lozano Romero...
Već je na poluvremenu bilo sve jasno kada je Španjolska imala plus osam. Nevjerojatno koliko smo velik broj pogrešaka napravili u prvih 30 minuta. U nastavku nismo imali nikakve šanse i Španjolci su mirno priveli susret kraju.
4. Europsko prvenstvo, Norveška, 2008., Finale: Hrvatska – Danska 20:24
Tri je godine Lino Červar čekao na novo veliko finale .I dočekao ga je u olimpijskom Lillehammeru. Bilo je to finale koje Lino nikad neće zaboraviti. Ne zbog poraza, rezultata ili nekog poteza. Neće ga zaboraviti zbog suđenja španjolskog para Breto-Huelin.
Toliko se Lino iznervirao njihovim odlukama da je u 53. minuti dobio crveni karton. Naime, kod minus tri suci su fućkali Vukiću igranje nogom, a nije ga bilo pa je Lino burno reagirao. Inače, u finalu su Balić i Metličić igrali ozlijeđeni.
5. Svjetsko prvenstvo, Hrvatska, 2009., Finale: Hrvatska – Francuska 19:24
Igrali smo na domaćem parketu, u dupkom punoj zagrebačkoj Areni. Prvo poluvrijeme još smo se držali u egalu, no u završnici jednostavno više nitko nije mogao zabiti pogodak.
Nažalost, opet su suci odigrali ključnu ulogu. Sve je počelo s prekršajem Fernandeza u napadu kojeg nisu svirali, a onda je došlo još nekoliko sudačkih odluka na našu štetu, ovoga puta iznervirao se Vori koji je isključen jer je namjerno trznuo loptom prema sucu. Ivano Balić bio je toliko razočaran da je srebrnu medalju odmah skinuo s vrata.
6. Europsko prvenstvo, Austrija 2010., Finale: Hrvatska – Francuska 21:25
Bilo je to finale u kojem smo ponovno bili blizu pobjede, ali nismo uspjeli. Omeyer je zaključao vrata, a Nikola Karabatić nas je uništavao u napadu. Nakon finala Lino Červar nije produžio suradnju s Hrvatskim rukometnim savezom.
Inače, na tom EP-u Červar je čak prije susreta s Danskom, koji je odlučivao o plasmanu u polufinale, objavio novinarima da više neće biti izbornik. Tko bi tada rekao da ćemo na novo finale čekati deset godina i da će nas opet voditi Lino Červar!
>> Pogledajte što je Domagoj Duvnjak rekao uoči finala
Lino je prije svega veliki domoljub. A bez toga nema onog malo što osvaja i nemoguće. On to zna i točka.