Domagoj Duvnjak proglašen je igračem utakmice koja se istog trena kad je završila upisala u red najvećih, najnevjerojatnijih u povijesti predivnog sporta kakav je rukomet.
I u kojem će se Hrvatska treći put boriti u velikom finalu za europsko zlato. Kapa dolje, prije svih, izborniku Lini Červaru, trofejnom velemajstoru hrvatskog rukometa.
>> Pogledajte galeriju: Slavlje hrvatskih rukometaša nakon pobjede u polufinalu protiv Norveške
Nijedan naš izbornik u momčadskim sportovima od 1991. nije donio u Hrvatsku toliko medalja kao fenomenalni Mago di Umago koji je i u 70. godini pokazao da ga vrijeme nije pregazilo i da je i ipak bio najbolji mogući izbor kad ga je Hrvatski rukometni savez 2017. godine odlučio vratiti iz Makedonije.
Imao je plan za Norvežane, napadački nevjerojatno talentiranu momčad koja se praktički prošetala do polufinala. Ali onda je naletjela na Hrvatsku, upornu i odlučnu da se ne preda do posljednje sekunde.
Teško se sjetiti utakmice i pobjede hrvatske reprezentacije koja je imala toliko heroja kao ova sinoćnja. Pa krenimo...
1. Domagoj Duvnjak MVP povijesti našeg rukometa
Ivano Balić ostat će jedan, neponovljiv za sva vremena, rukometni Mozart koji nas je vodio na terenu do dva zlata, ali Domagoj Duvnjak vjerojatno je i MVP povijesti hrvatskog rukometa jer od 2007. godine donio je spojivši učinak u napadu i obrani rekordan broj pobjeda reprezentaciji koja je nakon nogometne najpopularnija u zemlji Hrvata.
Onaj sinoćnji mitski dvoboj s “norveškim bogom” Sanderom Sagosenom ući će u antologiju svjetskog rukometa, vukao je suigrače golovima, svim srcem, igrao doslovno u transu jer kasnije je i sam priznao da se više i ne sjeća što se sve događalo. Mi ćemo se sjećati dugo, dugo...
>> Pogledajte što kaže Domagoj Duvnjak uoči finala
2. Najbolja utakmica Marina Marića
Červarovo taktičko iznenađenje u prvom poluvremenu bilo je forsiranje dodavanja na crtu, vanjski igrači stalno su gledali gdje je Marić i čekali priliku da se otvori. A Mara je trpao fantastično, kao nikad u karijeri za reprezentaciju.
3. Divovsko srce malog, velikog Zlatka Horvata
Čudili smo se trenerima i u klubu i u reprezentaciji da tjeraju Zlatka Horvata s tom visinom (179 cm) da igra desnog vanjskog, a sad im možemo samo biti zahvalni. Jer, kad se vidjelo da Stepančić ne može više, da je igra u napadu prespora, Červar ga je stavio na tu “neprirodnu” poziciju, a Horvat je odigrao i mudro i hrabro, ne izgubivši nijednu loptu.
Kad su svi zaustavljeni, izronio je Horvat, a ovom igrom poslao je u povijest i onaj promašeni sedmerac protiv istog protivnika, protiv svog “krvnika” Bergeruda. Odigrao je more velikih utakmica za PPD Zagreb i Hrvatsku nikad se ne štedeći ni trenutka, ali ovo je bila njegova pobjeda života!
4. Antologijska premijera Vlade Matanovića
Kad su shvatili da je u igri debitant na velikim natjecanjima, Norvežani su se pokušali kockati puštajući da hrvatski napad završi u desnom kutu. Imao je promašaja na ovom EP-u, ali golobradi Matanović dvaput je u polufinalu probio jednog od najvećih svjetskih golmana kao rutiner sa sto nastupa za reprezentaciju! Kakav poticaj u karijeri za 24-godišnjaka kojeg ćemo od sljedeće sezone gledati u redovima PPD Zagreba.
5. Skida Matej Ašanin! Što je momčad bez prvog i drugog vratara?
Norveška je imala dvije prilike sve riješiti u posljednjih deset minuta regularnog dijela, ali stala je baš tamo gdje je bila najsigurnija – na sedmercima. Ušao je umjesto Šege Matej Ašanin i prvo obranio s crte Sagosenu, a onda i Joendalu potvrdivši da svaka momčad koja želi nešto veliko mora imati i velike vratare. Ako ne cijelu utakmicu, onda bar u ključnim trenucima.
6. Veliki Marin Šego čuvao nas do zadnje sekunde!
Odlično je počeo Marin Šego, ali u drugom poluvremenu inicijativu je ipak preuzeo Bergerud. No, u produžetku, kad su igrači bili lelujavi i kad su jedva stajali na nogama, Hrvatska je imala opet fenomenalnog Šegu. Do posljednje sekunde doslovno.
Jer, Norvežani su i nakon Musinog gola pokušali s poda, iz nokauta izboriti sedmerce. Ne bi bilo prvi put u povijesti hrvatskog sporta da se tako nešto dogodi. Marin je ostao pribran, poput vojnika, na položaju do kraja.
7. Musaaaaaaaaaaaaaaa! Taj pogodak zaslužio je za sve što je davao godinama
Ako je netko zaslužio da postane veliki junak nacije, da zabije u posljednjim trenucima nepojmljive drame i da odluči polufinale Europskog rukometnog prvenstva nakon dva produžetka, onda je to Željko Musa.
Ni njemu nije bilo lako nakon onog polufinala SP-a 2017. godine u Parizu jer je i prije Horvatova sedmerca mogao presuditi s crte. Sada je uspio ono što je tada propustio.
>> Pogledajte što je rekao Željko Musa
Željko Musa ušao je u reprezentaciju prije točno deset godina, kao budućnost obrane. Deset godina borio se bespoštedno u obrani, nikad ne birajući natjecanja, nikakva ga kritika zbog promašaja u napadu nije mogla slomiti.
Davao je i primao batine, igrao s glavom u povojima, kao ratni ranjenik, publika se smijala, ali sve je naplatio u posljednjim sekundama ove nemoguće drame s Norveškom koja je trajala toliko dugo da je probijen termin drugog polufinala. Društvene mreže proključale su od komentara: “Dere Musa jarca!”.
8. Lino Červar, fenomen trenerskog posla, Napoleon svjetskog rukometa
E ovaj smo trenutak čekali, da još jednom skinemo kapu našem najvećem rukometnom treneru u povijesti! Nema tu umjetničkog dojma ni rasprava, rezultati su najbolja svjedodžba svakog trenera.
Jedan uspjeh može biti slučajan, ali deset polufinala s Hrvatskom, sedam finala, i to s različitim generacijama. Nema tu slučajnosti, samo znanje i bezgranična vjera u sebe i svoje igrače. Zdravko Zovko, izbornik-osvajač prve hrvatske medalje na velikim natjecanjima, na prvom Europskom prvenstvu u Portugalu 1994., jednom je prilikom rekao: “Kad ljudi gledaju utakmicu, nitko ne misli da može igrati bolje od Duvnjaka ili Balića. Ali svi misle da bi to bolje vodili od trenera.”.
I to je prokletstvo trenerskog posla s kojim se Lino Červar u 70. godini fenomanalno nosi. Pazite, Mario Lobo Zagallo bio je fenomen na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj jer je doveo Brazilce do finala u 68. godini.
Kad je Otto Rehhagel senzacionalno s Grcima osvojio zlato, svi su ga zvali djedicom europskog nogometa, a bio je četiri godine mlađi od Červara! Jedini koji se može usporediti s našim rukometnim stručnjakom, malim Napoleonom svjetskog rukometa je španjolski nogometni stručnjak Luis Aragones koji je sa 70 godina osvojio sa Španjolskom naslov prvaka Europe.
Od 2003. do 2020. mijenjali su se protivnici, trendovi, velesile na rukometnim tronovima, generacije, pomoćnici... Ali Červar je opstao! Vrijeme ga nije pojelo, kao ni veličinu hrvatskog rukometa u europskim i svjetskim okvirima. Kapa dolje, Izborniče!
>> Pogledajte što je Lino Červar rekao uoči finala
Sad je "trofejni velemajstor hrvatskog rukometa i Mago di Umago " a već ga se godinama smjenjuje i podmeću kajle ? Nakon uspjeha svi bi se prikrpali i pripisali sebi zasluge ? Na žalost to je postalo normalno i na takav način svijet danas funkcionira 😣