Davno su rekli da nova metla bolje mete, prije gotovo 30 godina to nam je rekao Vlatko Marković kad je došao u Dinamo. Doduše, on te godine baš i nije dobro “meo” na klupi plavih.
No, naši su izbornici kao nove metle, svoj posao rade jako dobro, a onda se valjda ta metla izliže pa iza nje ostaje sve više prašine, sve je manje skuplja. U ovom slučaju bodove, dobre partije. I onda se dogodi ono uobičajeno za naše prilike – smjenjivanje.
Nije dvije godine malo
Da se ne vraćamo previše u prošlost, dovoljno je pogledati trojicu izbornika prije Zlatka Dalića. Iako je i Slaven Bilić na kraju morao otići, za naše prilike on je ipak imao dug izbornički staž. Naslijedio ga je Igor Štimac i sve je izgledalo sjajno, briljantno je vodio našu reprezentaciju, jednako kvalitetno kao što je kvalitetan bio i kao sukomentator na televiziji. I činilo se da je pravi čovjek za to mjesto.
To prije što je dotadašnji zakleti suparnik Zdravka Mamića našao kompromis s prvim čovjekom našeg nogometa i sve je izgledalo idilično. Uostalom, kad ne izgubite na Marakani od Srbije, a tu istu Srbiju pobijedite u Zagrebu (tada je zadnji put, prije ove utakmice s Grcima, Maksimir bio pun), oko vrata stavljaju vam lovorike, pa je tako bilo i sa Štimcem. No, onda je potkraj kvalifikacija zapelo, igre su bile sve slabije, izostali su i rezultati i plasman na SP postao je upitan pa je smijenjen prije dodatnih kvalifikacija za SP u Brazilu.
Taj je posao odlično obavio Niko Kovač, odradio je i SP pa krenuo s dobrim rezultatima i u novim kvalifikacijama, ali nije dočekao kraj tih kvalifikacija jer se reprezentacija opet počela “popikavati”. I došao je Ante Čačić, u startu s utegom oko vrata jer je Mamićev čovjek, ali donio je reprezentaciji mir, opuštenost, sve ono što dečki nisu imali tijekom njemačke discipline Nike Kovača.
– Ne treba gaziti igrače, već ih opustiti, oni sve znaju, samo ih ne treba sputavati – govorili su o potezima koje je povukao Čačić. I doista je sve izgledalo bolje, igrači su bili odjednom veseli i opušteni. No, i njemu su stali rezultati pa je i on dobio pakrački dekret navodno upakiran s lijepom otpremninom. Stoga, zadnju utakmicu u kvalifikacijskoj skupini i vađenje kestenja iz vatre u dodatnim kvalifikacijama dobio je Zlatko Dalić. I krenuo silovito. No, može li on tako izdržati više od dvije godine, nitko se ne bi usudio prognozirati.
– Dvije godine nije malo, pa i Ante Čačić bio je dvije godine. Znate, kod nas se ne mijenjaju igrači, u reprezentaciji je 20-ak igrača oko kojih se slaže gotovo cijela Hrvatska. I nakon dvije godine dolazi do zasićenja, obostranog. Pa nije Slaven Bilić bio malo u West Hamu, dvije i pol godine je lijep period. Drugo su treneri u velikim klubovima koji svake dvije godine mijenjaju cijelu momčad, onda je to drukčije – pokušao je Krunoslav Jurčić objasniti zašto se kod nas izbornici teško zadrže više od dvije godine, ako i toliko. Samo, to bi onda značilo da ni novi izbornik neće ostati dulje.
Neki nisu izdržali ni toliko, ali onda se ne možemo baš složiti s Jurčićem o zasićenju. Dobro, s jedne strane valjda su pojedini igrači osjećali zasićenje i prije pa su počeli turistički dolaziti na utakmice, pomalo “bušiti” šefove u reprezentaciji, a onda izostaju i rezultati. Dakle, dijelom su krivi i igrači, sjećamo se nekih od njih kako su se šetali na utakmicama.
Povukao je dobre poteze
No, činjenica je da novi izbonik uvijek brzo napravi pomak, pa u Ukrajini se igralo pametno, protiv Grčke u Maksimiru senzacionalno.
– Kad naslijedite kaos, onda se već prvi pomaci u radu vide jer to odmah izgleda bolje. I Dalić ih je napravio. Imao je i sreće, ali rekao je da će igrati preko bokova i Hrvatska je tako i igrala, to je trenerska ruka, pa je malo posložio igrače, zgusnuo linije i kapa mu do poda. No, kad imate sve posloženo, onda je teško raditi pomake ili su oni manje vidljivi – kazao je Jurčić.
Dalić sad mora naći mjeru, ne može biti diktator kao Niko Kovač, niti igračima dati potpunu slobodu. I zato mora naći kompromis, a da u tome nije majstor ne bi pet godina opstao u vrućoj Aziji gdje su kompromisi ono bez čega se ne može.
U arapskom svijetu, onom nogometnom, nije lako opstati. Treba prihvatiti drukčiju kulturu, način života, radne navike... I Zlatko Dalić sve je to jako brzo usvojio, a onda se i usavršavao. Uostalom, bio je ondje gotovo sam, uza svoje pomoćnike, ali morao se posvetiti trenerskom zanatu i mora mu se priznati da ga je itekako izučio. Već na prvim utakmicama reprezentacije vidjeli su se njegovi potezi ili kako to volimo reći – trenerski rukopis.
"dijelom su krivi i igrači, sjećamo se nekih od njih kako su se šetali na utakmicama."........ Daj Junac(i) prestani vec jednom kakiti. Sto nisi naveo KOJI to igraci i na KOJIM utakmicama. I da je tako kako ti kazes ,nije li izbornik odgovoran. Kad bi meni netko setao na tekmi taj nebi vise vidio repku dok sam ja izbornik. Ma izvadio bih tog igraca u prvih 20 minuta i poslao ga kuci.