Znate li za jedinu braću nogometaše koja su, svaki u svoje vrijeme, igrala samo za Hajduk i samo za Dinamo? Ti jedinstveni primjerci su Ante Stojan (58), brkati, streloviti napadač bijelih s kraja 70-ih, i Zoran (44) Mamić, markantni stoper/vezist plavih od 1989. do 1996. godine.
Ali kako je uopće nadareni zagrebački klinac, tada 21-godišnjak, završio u jednoj od najjačih Hajdukovih momčadi, u rukama trenerskog genijalca Tomislava Ivića? Išlo je glatko, zahvaljujući legendarnome Hajdukovu napadaču Ivanu Iti Pavlici (70), u to vrijeme treneru Zagrebačkih plavih.
Proba u Kistanjama
– Preuzevši Zagrebačke plave, u ruke mi je došao Stojko Mamić. Izvanredan talent, dečko u kojemu sam vidio veliku perspektivu. Njegov otac, pa i brat Zdravko zamolili su me da ga preporučim Dinamu. Trener je bio Vlatko Marković i dobili smo odbijenicu, rekao je da mu nije potreban. Okrenuo sam se prema Hajduku i ponudio Stojka Iviću. Pozvali su ga na probnu utakmicu u Kistanje, no prekinulo ju je olujno nevrijeme pa Stojko nije ni dobio šansu. No Ivić mi je rekao: ‘Ako ti kažeš da je pravi igrač, ja ga uzimam!’ – prisjetio se Pavlica.
Kao i mnogi treneri i bivši igrači, tvrdi da je Stojan imao nevjerojatne predispozicije. Ali i jednu manu...
– S loptom je bio sjajan, ali u defenzivi često zaboravan, čak pomalo i nezainteresiran...
I Zoran Mamić za Stojka će reći kako je ‘po talentu četiri bio koplja ispred oba svoja brata’...
– Imao je potencijala za svjetsku klasu. Zašto nije uspio? Često su treneri bili nepravedni prema njemu, a on nepravdu nije trpio. Bio je bez nadzora, nije imao nikoga iza sebe, jer roditelji su nam u to vrijeme bili u Njemačkoj. Ja sam tada živio s bakom i sa Zdravkom...
Potražili smo i Stojka Mamića. Javio se, ali nije za veliku priču. Nevoljko se prisjeća i splitskih dana, u kojima je bio i u rukama današnjega Hajdukova trenera Poklepovića...
– Nisam se naigrao u Hajduku. Do dan prije utakmice uvijek sam bio u prvoj momčadi, na primjer novine su pisale ‘Mamić i Zlatko Vujović igraju protiv HSV-a’, a onda me Ivić zagrli i kaže da je ipak promijenio odluku – kaže Stojko, čija su primanja kao pričuvnoga igrača bijelih bila vrhunska.
Mjesečno je u Hajduku znao natući i do 3500 tadašnjih maraka, ‘kad sam ulazio u europskim utakmicama, znalo je skočiti i do pet-pet i pol tisuća’...
Šarmantni, elokventni, duhoviti zagrebački fakin bio je izvrsno primljen u Splitu. Ivan Katalinić ga se dobro sjeća...
– Stojka smo svi prihvatili, izvrstan dečko. Usto je znao sve s balunom! Profinjeni igrač, znalac, mogao je puno trčati. Tino Sušić podsjeća me na njega. Ali znate kako je u Hajduku; kad dođe igrač sa strane, taj mora biti bolji od domaćega, a mi smo u to vrijeme imali vrlo jaku momčad...
Tomislavu Iviću tada su asistirali Poklepović i Vojmir Kačić. I taj vitalni 81-godišnjak sjeća se pojačanja iz Zagreba...
Ima naslov prvaka
– Taj dečko bio je nevjerojatno brz, zato ga je Ivić i uzeo. Ali imao sam dojam da nije bio previše zainteresiran za nogomet – kaže Vojo Kačić, koji se sjeća i mlađahnoga čovjeka koji se često pojavljivao u Stojkovoj pratnji...
– Eh, Zdravko... Reći ću vam: on vam je u to vrijeme bio hajdukovac, skloniji nama nego Dinamu. Neka me demantira ako nije bilo tako – dodaje Kačić kroz smijeh.
Stojko Mamić proveo je u Hajduku dvije godine. Vodi ga se kao osvajača naslova prvaka iz 1979. godine iako nije imao nijedan nastup. Karijeru je nastavio u kruševačkom Napretku, potom u Americi...
>>'Bod na Poljudu nas ne zadovoljava, mi smo Dinamo i idemo na pobjedu'