Kako je novi trener Dinama srušio Barcu i zamrzio ‘Panenku’

Nenad Bjelica (46), još jedan predstavnik vrsne trenerske generacije rođene 1971. godine (Niko Kovač, Zoran Mamić...), dijete je NK Osijek, dečko iz četvrti Sjenjak...

– Ja sam iz susjednog Vatrogasnog naselja, u kojemu je stadion Gradski vrt, a Nenad je bio moj susjed iz Sjenjaka. Poznajemo se od petog razreda, kada smo skupa pohađali Osnovnu školu Mladost, i do danas smo najbolji prijatelji, višestruki kumovi – pričao nam je jučer Osječanin Damir Kurtović, i sam nekada nogometaš, član osječke Olimpije.

Bjelica je, kaže Kurtović, pravi gradski dečko, skroman, blage naravi, oduvijek posvećen nogometu, strasti koju je naslijedio od pokojnoga oca Božidara, također bivšega nogometaša Šparte iz Belog Manastira. Bjelica je kao junior Osijeka bio jednu sezonu na posudbi u osječkom Metalcu OLT, u kojemu su mu treneri bili Zdenko Kurtović i Zvonko Kolak.

– Oni su mu prvi dali dres s brojem deset, tamo je i postao prava, rasna, plemenita desetka – priča dodaje Kurtović, jedan od četvorke nerazdvojnih osječkih prijatelja iz sredine osamdesetih godina.

U toj klapi osim njega i Bjelice bili su Igor Cvitanović i Mirsad Kerić.

Svašta sam mu izgovorio

Jeste li se ikada naljutili na ‘Bjelka’?, pitali smo Kerića, danas uspješnog nogometnog menadžera, koji je 2001. godine posredovao u Nenadovom transferu iz Osijeka u Kaiserslautern.

– O da, jednom sam mu zgodom svašta izgovorio – sa smješkom se prisjeća Kerić i nastavlja:

– Mi, juniori Osijeka, igrali smo polufinale Kupa Jugoslavije protiv Vardara u Skoplju. Utakmica je došla do jedanaesteraca u kojima smo bili poraženi, a Bjelica je u raspucavanju odlučio izvesti ‘Panenku’. I uspio je, vratar je bio savladan, ali lopta je odsjela na gredi. Bili smo utučeni, a Bjelku više nikada nije palo na pamet tako izvoditi kazneni udarac.

Nenad Bjelica služio je JNA u Beogradu; najprije je prošao obuku za padobranca, a potom se priključio sportskoj četi. Uz Gorana Vučevića bio je najbolji igrač prvoga hrvatskog prvenstva odigranoga 1992. godine, a sljedeće godine preselio je u španjolski Albacete, matični klub Andresa Inieste.

– U prvoj sezoni nije se baš bio naigrao, i odlučio je napustiti Albacete. Te 1994. godine imao je Dinamovu ponudu, zvao ga je tadašnji direktor Zdravko Mamić, i praktički su bili sve dogovorili. Već je i frižider bio ispraznio u Španjolskoj, ali tada se dogodio preokret; došao je novi trener u Albacete i naredio da niti jedan igrač ne smije biti prodan. Dao je Nenadu novu šansu, on je zaigrao kao preporođen i tako je ostao u Albaceteu. Od tada Bjelica i Mamić imaju dobar, korektan odnos, pun uvažavanja, a ponovno se između njih sve intenziviralo prije pet godina kada je Bjelica s Austrijom Beč izbacio Dinamo iz Lige prvaka – ispričao nam je Kurtović.

U dresu Albacetea Bjelica je odigrao neke od svojih najvećih utakmica. Primjerice, 1995. godine postigao je dva pogotka protiv Barcelone; prvo u domaćem remiju 2:2 odigranome u siječnju, a posebno upečatljiv bio je Bjelkov pogodak 10. lipnja 1995. kada je maleni Albacete šokirao Cruyffovu Barcu na Nou Campu 1:0. Bjelica je majstorski naciljao donji kut vratara Carlesa Busquetsa, oca današnje Barcine zvijezde Sergija.

Kako ste doživjeli prekriženu Bjeličinu glavu na grafitu u Osijeku?, pitali smo Kurtovića.

– Svi u Osijeku osudili su taj sramotan čin i želim vjerovati da je on djelo nekog neodgovornoga pojedinca. Jer, Nenad je oduvijek imao odličan odnos s Kohortom, dolazili smo na otvorenje njihovoga kluba navijača, svojedobno je Kohorti plaćao prijevoz autobusom na Osijekove utakmice u Kupu Uefe. Bjelica će uvijek osjećati ljubav prema svome gradu i matičnom klubu, i to se ne može promijeniti – uzvraća Kurtović.

Spoj Mourinha i Löwa

Bjeličin trenerski uzor je Diego Simeone, mnogo puta znao je reći kako je Argentinac za njega najbolji trener na svijetu.

– Da, Nenad je sličan Diegu po krakteru. Obojica su strastveni, energični, temperamentni, s tim da Bjelko to ne pokazuje toliko eksplicitno. On sve proživljava u sebi – kaže Kurtović.

Nenad Bjelica u Dinamo dolazi kao trener bez trofeja, ali s i te kako značajnim dosezima. Primjerice, austrijsku St. Andru doveo je u dvije godine iz treće u prvu ligu, dok je bečku Austriju uveo u Ligu prvaka i u skupini osvojio pet bodova u konkurenciji Zenita, Atletica i Porta.

Mirsad Kerić pak kaže kako je Bjelica spoj Mourinha i Jogija Löwa.

– Tečno govori pet jezika, ima sjajan pristup prema i odnos s igračima i vrstan je taktičar – kaže Kerić.