Kakva nepravda prema Luki Modriću, zapadni svijet na isti se način odnosi prema Đokoviću

Prestižni britanski magazin FourFourTwo u svom je posebnom izdanju iz ožujka ove godine rangirao 50 najboljih nogometaša svih vremena, sa svih kontinenata. Povodi ovoj intrigantnoj, ali i pomalo subjektivno sastavljenoj listi očito su bili su Messijev naslov svjetskoga prvaka s Argentinom od 18. prosinca 2022. i Peléova smrt jedanaest dana kasnije, pa je – procjena je autora – ovo bio pravi tajming za njezinu objavu; s dovoljnim vremenskim odmakom od oba događaja, da ne bude prenapadno, a opet dovoljno vruće. Dok su slike Messijeva slavlja u Dohi još bile žive i dok je još živo bilo sjećanje na pokojnoga brazilskoga ''O Reija'', kralja nogometa.

Lionel Messi tako je po FFT-u najbolji svjetski nogometaš svih vremena, što je možda i prva, barem neslužbena, titula ove vrste za ovoga nogometnoga genijalca iz Rosarija. Iza Messija poredani su: drugi Pelé, treći Maradona, četvrti Cristiano Ronaldo, peti Cruyff, šesti Zidane, sedmi Beckenbauer, osmi Di Stefano, deveti Ronaldo i deseti George Best.

Tek 28. na svijetu po FFT-u

Ajde, sigurno vas sve više golica, pa nećemo tu stati, idemo dalje: 11. je Gerd Müller, 12. Ferenc Puskas, 13. Michel Platini, 14. Marco van Basten, 15. Zico, 16. Eusebio, 17. Garrincha, 18. Bobby Charlton, 19. Paolo Maldini i 20. Giuseppe Meazza.

Pa dobro, za Boga miloga – pitate se sigurno – gdje je na FFT-ovoj listi smješten Luka Modrić ako ga nema među dvadeset najboljih? Evo i odgovora: tek na 28. mjestu! Ispred njega još su Ronaldinho, Jašin, Xavi, Iniesta, Baresi, Carlos Alberto i Roberto Baggio. Da, naša Zlatna lopta i najbolji i najuspješniji nogometaš kojega smo ikada imali jedva je ušao među najboljih trideset. Jedva jedvice...

Kako uopće objasniti ovakav izljev ''objektivnosti'' prema Modriću, osim onim istim sindromom koji zapadni svijet ima i prema 23-strukom osvajaču teniskih Grand Slamova Novaku Đokoviću; nikada sportaš s ovih prostora, koliko god veličanstven i sportski uspješan bio, neće tamo dobiti afirmaciju koju zaslužuje – da je najveći svih vremena.

POVEZANI ČLANCI:

Pa kad je već objektivnost na vagi, stavimo poneki uteg i na ovu stranu, ali opet i sagledajmo najrealnije moguće: Luka Modrić po svemu što je postigao u karijeri, po svojoj dugovječnosti u najvećemu klubu svijeta 20. stoljeća u izboru Fife i u reprezentaciji koja ima dvije svjetske medalje, trebao bi pripadati među dvadeset najboljih nogometaša koje je svijet ikada imao.

On je veći i od osebujnoga Sjevernoga Irca Besta, koji nikada nije nastupio na SP-u, i od Brazilca Zica, koji nema svjetsku medalju niti je bio Zlatna lopta, više je Luka postigao i od slavnoga Eusebija, pa i Meazze, Jašina, Baresija, pa i Brazilca Alberta i famoznoga repića Baggia.

Izbor FFT-a, lista s očitom dozom nepravde prema Luki Modriću, dobar je povod za još jednu rekapitulaciju grandiozne ostavštine 37-godišnjaka čija karijera u ligama petice na ljeto ulazi u šesnaestu godinu, prethodno je pet godina igrao u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, dok poglavlje s reprezentacijom traje još od 2006. godine. Preciznije: Luka Modrić skupio je 25 nastupa za mostarski Zrinjski, 18 za Inter iz Zaprešića, 132 za Dinamo, 160 za Tottenham, 488 za Real Madrid i 166 za Hrvatsku.

Kad tome pridodamo i 15 nastupa za hrvatsku selekciju do 21 godine, Luka je u svojoj prebogatoj profesionalnoj seniorskoj karijeri odradio više od tisuću utakmica, točno 1005! A među njima čak pet finala Lige prvaka, po jedno finale Svjetskog prvenstva i Lige nacija. Cristiano Ronaldo, Di Stefano, Best, Platini, Van Basten, Eusebio, Maldini, Jašin... nikada nisu bili u finalu Svjetskog prvenstva. Pa ni Stoičkov, Figo, Ševčenko, Beckham, Raul, Ibrahimović, Lewandowski, Neymar...

U pokušaju da iščačkamo točan datum kada je Luka debitirao u seniorskom nogometu, put, naravno, vodi u – Mostar. Mario Pandža, glasnogovornik tamošnjega šampiona Zrinjskog, taj povijesni podatak o Luki ima u malome prstu: zbilo se to 10. kolovoza 2003. godine na Pecari u Širokom Brijegu, u susretu Široki Brijeg – Zrinjski.

Ta Pecara za hrvatski nogomet ima još jedno povijesno značenje, na koje opet podsjeća Mario Pandža: 29. rujna 2005. godine ondje je u dresu Basela, u utakmici Kupa Uefe protiv Širokoga Brijega, prve profesionalne minute ostvario i – Ivan Rakitić. Imao je 17 godina, šest mjeseci i 19 dana.

Traje dulje od Cruyffa

Vratimo se na trenutak na famoznu rang-listu FFT-a pa konstatirajmo još neke od neoborivih činjenica. Luka Modrić na najvišoj svjetskoj pozornici trajat će dulje nego što je na njoj, primjerice, opstao legendarni Johann Cruyff, koji je u Ajaxu i Barceloni igrao od 1964. do 1978. godine, a za Nizozemsku skupio samo 48 nastupa. Platinijeva karijera u Nancyju, St. Étienneu i Juventusu trajala je od 1972. do 1987., dok je George Best za Manchester United nastupao od 1963. do 1974. godine.

POVEZANI ČLANCI:

I mogli bismo nabrajati unedogled, ali – izuzimajući svjetsku nogometnu kremu u kojoj su Messi, Pele, Maradona, Cristiano Ronaldo – doista je malo svjetskih nogometaša koji su desetljeće i pol bili izvrgnuti žrvnju najzahtjevnijih svjetskih liga i natjecanja. I u njemu kroz cijelo razdoblje uspjeli biti nenadmašni. Samo u ovoj sezoni Luka Modrić za Real Madrid i reprezentaciju ostvario je nezamislivih 66 nastupa!

Osobita Lukina vrijednost i podatak kojemu se svijet ne može načuditi njegovi su nogometaški korijeni. Zar je moguće da je jedna svjetska Zlatna lopta i najbolji nogometaš Svjetskog prvenstva oblikovan u tako skromnim uvjetima, na ledinama zadarskih igrališta Bagata i Stanova? Zar je moguće da je taj sićušni plavokosi dječačić, od 'dvadeset kila s krevetom', isplivao kroz neumoljivi filter selekcija Hrvatskog nogometnog saveza u kojima je startao sa sedamnaest godina? Bez poguranaca, lobija i zaštitnika.

Pa onda, koliko moraš biti karakteran, odvažan, spartanski nastrojen, mentalno čvrst i nogometno vješt da otrpiš kaljenje u jednoj od najbrutalnijih liga toga vremena, Premijer ligi BiH! U toj sezoni 2003./2004., kada su uočeni prvi proplamsaji Lukine genijalnosti, njegovo dokazivanje s 18 godina u dresu mostarskog Zrinjskog s brojem 23 odvijalo se na grbavicama u Trebinju, Tuzli, Orašju, Zenici, Žepču, Ugljeviku, Modriči, Travniku, Glasincu... Prvi seniorski trener bio mu je Franjo Džidić, a svaki od svojih osam pogodaka za Zrinjski proslavio je saltom.

VIDEO: Brazilci obožavaju Hrvatsku: 'Navijao sam za vas protiv Brazila, jučer sam upoznao Modrića i tresao se'

– Priključio nam se nakon dolaska iz Japana, gdje je bio s mladom reprezentacijom. Bio je neobično krhke građe pa sam mu na pripremama dozirao treninge, postupno ga uvodio u momčad. I odmah se vidjelo da je igrač izvanredne tehnike, sjajnoga pokrivanja prostora, s izraženim smislom za organizaciju igre. Odmah je postao ljubimac publike, što mi je znalo donijeti i probleme. S Lukom sam imao dogovor da, čim osjeti umor, odmah signalizira zamjenu. Igrali smo protiv Čelika, na početku prvenstva, na terenu je bilo valjda 50 stupnjeva i Modrić je već nakon pola sata tražio zamjenu. Povlačim ga iz igre, a publika protestira. No nemam izbora, umrijet će mi dečko na terenu! – prisjetio se Mostarac Franjo Džidić.

Mostar je bio tek uvod u Modrićevu novu posudbu, u zaprešićki Inter, u kojemu je jedna polusezona bila dovoljna za pozivnicu u Dinamo. Tadašnji trener Zaprešićana Srećko Bogdan oduvijek tvrdi da bi Inter bio prvak da mu usred prvenstva nisu oduzeli Modrića...

I tako, desetljeće i pol kasnije, legenda o nadnaravnome Hrvatu Luki Modriću i dalje se odvija, tu pred očima cijeloga svijeta; globalno zadivljenih simpatizera i razuzdane, raspjevane mase na tribinama. Njihova i naša poruka Luki uvijek je ista, ona Mišina: 'Ostani tu!' Za njih i za sve nas nikada nećeš biti dvadesetosmi, nego uvijek samo i jedino – prvi.