Na Svjetsko prvenstvo, koje u Dohi počinje u ponedjeljak, naš najbolji boksač Filip Hrgović (23) otputovao je s nekim nerazriješenim računima. Hrvatski superteškaš željan je uzvrata borcima koji su ga pobjeđivali u nekim važnim trenucima karijere.
– Na mom prvom svjetskom prvenstvu, od dva na koliko sam dosad nastupio, u četvrtfinalu sam izgubio od Kazahstanca Dička i želim mu vratiti za to.
Samo jedan nokdaun
Ovog trenutka Filip najviše želi uzvratiti jednom akademskom slikaru, borcu čiji su uzori Van Gogh i Picasso, ali i Muhammad Ali i Lennox Lewis.
– Nisam imao pojma da je Britanac Joe Joyce slikar, nikad mi nije djelovao tako, no ako je tako, onda doista želim istući tog umjetnika. Već nekoliko godina priželjkujem borbu s njim jer u tom našem prvom i jedinom okršaju ja nisam bio onaj pravi, a i podcijenio sam ga.
Još je jedan vrhunski superteškaš na listi Filipovih želja.
– To je dvostruki svjetski prvak Magomedrasul Mejidov iz Azerbajdžana. Baš me zanima kako bih ja boksao s najboljim amaterom na svijetu. Često pobjeđuje prekidom pa me zanima kako udara, a svi kažu da to čini vrlo jako. Inače, ne iznenađuje me što Mejidov nije otišao u profesionalce jer Azerbajdžan daje jako puno svojim najboljim sportašima amaterima pa on za tako što nije imao ni potrebu. Da živim u zemlji takvog odnosa prema sportašima, ni ja ne bih otišao u profiće, a ovako ću biti na to primoran.
U Dohi, nažalost, neće biti bivšeg europskog prvaka Rusa Omarova, jedinog borca koji je Filipu priuštio nokdaun.
– Zbilo se to na kvalifikacijama za OI u Londonu. Nije to bio ni blizu najteži udarac koji sam primio u karijeri, no izbacio me iz ravnoteže.
Kakav je to osjećaj biti u nokdaunu? Opisuje nam ga onaj kojem se to u karijeri dogodilo samo jednom.
– Ošamućen si, izgubiš ton na nekoliko sekundi. Zvukovi oko tebe nekako se uspore, a i dolaze ti neke čudne misli. Uđeš u neki poseban svijet.
U taj dvoboj ušao je sa 20 godina, pomalo nadobudno i nije prolazio kroz "proceduru" koju sada primjenjuje.
– Volim se što bolje zagrijati da u meč ne uđem uspavano, da me protivnik ne iznenadi. Nastojim si vizualizirati sve situacije, sve moguće scenarije. A upravo s Joyceom mi se dogodilo da sam ušao preopušteno.
Ne mogu s Kličkom
Jesmo li to na tragu njegovih najvećih strahova uoči borbe?
– Puno više se bojim poraza nego batina. Ponekad se čak i previše bojim neuspjeha. To mi je najveći stres, strah da ću natjecateljski zakazati u ringu. Nije lako uskladiti sve te emocije prije meča s onim što se mora provesti u borbi.
Da bi ostvario "sveto trojstvo", a to su europsko, svjetsko i olimpijsko zlato, morat će još bolje kontrolirati tremu.
– Boksački analitičari govore da sam trenutačno jedan od najboljih teškaša amatera na svijetu i ja ponekad zamišljam da sam prvak svijeta. No ne živim ja zbog toga u oblacima i uvijek razmišljam samo o sljedećoj borbi. Ako i ne uspijem sada postati svjetski prvak, mogu ostati u amaterskom boksu još dvije godine, do sljedećeg SP-a. Bilo bi idealno kada bih osvojio sva tri amaterska zlata i s njima krenuo u profesionalni boks jer se, ako živiš u zemljama poput Hrvatske, jedino tako može naplatiti sav taj trud.
A vlasnik tri od četiri najvažnija svjetska pojasa (WBA, IBF, WBO) ovog je trenutka 39-godišnji Vladimir Kličko.
– Kad sam bio mlad i nadobudan, govorio sam da bih mogao ravnopravno boksati s obojicom braće Kličko, jer tada sam vjerovao da bih i Tysonu mogao parirati, no moje se mišljenje sada promijenilo, moram još sazrijevati.
Filip kaže da voli gledati boksačke filmove, ali ne zbog scena borbi, nego zbog priča koje oni nude.
– Pokazalo se da su filmovi o boksačima i njihovim sudbinama najbolji sportski filmovi, no meni je kao boksaču teško gledati taj loš boks koji se u tim borbama nudi. Svakog tko dobro poznaje boks te scene naživciraju. Doduše, to mi je i razumljivo jer glumci bi morali trenirati boks barem pet godina da bi to izgledalo vrhunski, a nitko od njih to si ne može priuštiti. Doduše, nedavno sam gledao film "Boksač" u kojem Mickyja Warda glumi Mark Wahlberg za kojeg mi se čini da ipak nešto zna o boksu.
>> Kada osvajamo medalje, sve nam obećaju, ali potom nas svi zaborave
Sretno majstore,samo muški!!