Iz Ukrajine nam se javio Ognjen Vukojević. Naš bivši reprezentativac već neko vrijeme trenerski zanat u kijevskom Dinamu brusi pod patronatom Mircee Lucescua. Naravno, nije propustio ni uzvratnu Dinamovu utakmicu s Villarrealom...
– Dečkima treba skinuti kapu, svaka čast na uspjehu u povijesnoj sezoni. Ova generacija napravila je velike stvari. Rijetko je tko to očekivao pa ni najveći navijači. Villarreal zasluženo ide dalje. Bio je bolji, zreliji, iskusniji. Igra u jačoj ligi, a ima i Gerarda Morena, igrača koji je u dvije utakmice individualnom kvalitetom riješio stvar. Još ako uzmete u obzir njihova trenera... Unai Emery savršeno je posložio momčad po svim linijama. Njegove su sheme dovedene do savršenstva, a njegova momčad zna igrati na rezultat.
Što je to Dinamu nedostajalo da bude inspiriran kao, primjerice, u susretu s Tottenhamom?
– Tottenham i Villarreal su potpuno različite momčadi kada govorimo o taktičkoj disciplini. Bespredmetno je sada govoriti o tome što bi bilo kad bi bilo. Damir Krznar dobro je posložio i vodio momčad, sve je učinjeno logično. Priliku je dao igračima koji su zaslužili igranje u četvrtfinalu, koji su tijekom sezone iznijeli najveći teret. Stavio ih je na njihove prirodne pozicije. Vodio se logikom oprezne igre i nije htio srljati. Ni u čemu nije pogriješio. Eh, sad, je li možda trebalo igrati hrabrije? Tako se uvijek igra zadnjih dvadesetak minuta ili pola sata... Što je nedostajalo? Možda su nedostajali potpuno zdravi Bruno Petković i Arijan Ademi. Uz Mislava Oršića i Dominika Livakovića, to su ključni igrači Dinamove momčadi. Možda bi Dinamo tada pružio 10-15 posto više, možda bi to nešto i donijelo...
Složio se Vukojević da je psihološki pritisak u takvim utakmicama često i presudan.
– Uvijek kažem da je nogomet pravi mali rat. Na nečiju izvedbu u utakmici nerijetko utječu i psihološki momenti izvan nogometa. Igrači su sigurno razmišljali o tome što bi im donio polufinale tog natjecanja, pa nekad u takvim utakmicama strahuju od krivog dodavanja... U HNL-u možete pogriješiti jer vas suigrač korigira, no na ovakvoj razini pogreške se kažnjavaju. Vidjeli ste u obje utakmice s Villarrealom da milimetri presuđuju, o zaleđu, točno dodanoj lopti ili kutu ulaska u prazan prostor...
Teško je u veznom redu igrati protiv momčadi koje stalno traže pâs-igru i u kojima nema panike?
– Jako je teško. Villarreal je ove sezone iz Europe izbacio i kijevski Dinamo. To je najnezgodnija momčad protiv koje smo mogli igrati, baš zbog tog znalačkog držanja lopte. Oni vam tim posjedovanjem lopte ubiju ritam, pritišću i dave vas. S druge strane, njihov suparnik se enormno fizički troši, a ne možete predugo protiv njih igrati visoki presing. Takav odnos snaga najčešće je veliko psihološko opterećenje, odnosno frustracija inferiornijoj momčadi. Rijetko koja momčad ima takva emeryjevska otvaranja i automatizam u igri. Pa sjetite se koliko je bilo napamet odigranih lopta u te međuprostore gdje se uvijek nađe njihov igrač. Imaju šablone kao u košarci, akcije po brojevima...
Kako biste se vi kao trener suprotstavili takvoj momčadi?
– Ne možete visoki presing igrati cijelu utakmicu. Najčešće je ideja da im se svjesno prepusti posjedovanje lopte. Možda im je Dinamo mogao nauditi bržom reakcijom nakon oduzimanja lopte, bržim i preciznijim dodavanjem. Možda se nešto moglo napraviti bržim pasom u protunapadima u situacijama četiri na tri ili tri na dva.
Kako zadržati Dinamo na ovoj europskoj razini?
– Ovaj uspjeh bit će teško ponoviti. Ključan je četverac Ademi, Oršić, Petković i Livaković. Treba pokušati nekako ih zadržati, iako dečki zaslužuju iskorak. Važnu ulogu u sezonama koje dolaze treba dati igračima kao što su Majer i Ivanušec. Naravno da sve ovisi o sljedećem prijelaznom roku, no ne plašim se za Dinamo.
Uspijevate li kao pomoćnik Mircee Lucescua, skaut Zlatka Dalića, izbornik vrste U-20... pokriti sve obveze?
– Obožavam ovaj posao, to je moj život. Htio sam se uklopiti u svakodnevni trenerski rad jer je to za mladog trenera jako važno. Imam veliku sreću što mogu raditi s trenerom kakav je Mircea Lucescu. On je u nogometu 50 godina, istočnoeuropski Alex Ferguson. On je spoj onog prije i današnjeg modernog nogometa. Sve mu se temelji na velikom profesionalizmu u organizaciji igre.
- Nisam još sreo takvog trenera. Rad na treninzima zasniva se na igri, on je razvojni i natjecateljski trener. Odličan je za mlade igrače i vrhunski zna procijeniti koji bi igrač mogao postati zvijezda. Za mene je ovo nogometni fakultet jer od Lucescua mogu upijati sve o nogometnim procesima, treninzima, analizama i pripremama utakmica.
Kijevskom Dinamu uvijek su bili zanimljivi igrači s naših područja.
– Uvijek je dovodio igrače iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Mađarske, Rumunjske... I uvijek su se pokazali dobrima. A hoćemo li se odlučiti za neke igrače iz Hrvatske vidjet ćemo kada se na kraju sezone podvuče crta – zaključio je Ognjen Vukojević.
Pogriješio je, naročito u Zagrebu. Probao je igrati igru kao da ima Petkovića, samo s Atemwenom na toj poziciji. To je bilo jasno da neće upaliti, prvo su igrači potpuno različiti, a to što i kako igra Petković, te koliko znači za tu formaciju Dinama pitanje da li iti jedan igrač može odigrati. Ne samo u Dinamu, već i u cijelog HNL... To je veliki promašaj, a još veći je uvođenje Kastratija i taktika napucaj loptu prema njemu, možda je stigne... Takav pristup pokazuje neinventivnost, te zabrinjava jer ukazuje na mogućnost gubitka prvenstva. Ako otpadne i jedan igrač iz prve postave, pitanje je da li će Dinamo išta odigrati, a uz to još postoji i problem s motivacijom glavnih igrača... Veliki je upitnik da li će Dinamo s tim trenerom osvojiti ovo prvenstvo...