Otišao je Jure. Hajdukova legenda, jedan od najplemenitijih nogometaša. Jurica Jerković napustio je ovaj svijet, o njemu pričaju i njegovi obožavatelji iz davnih i slavnih Hajdukovih dana, suigrači, prijatelji...
Legendarni Dražen Mužinić Frfa sve je to... Suznim očima u razgovoru za Večernji list na početku je rekao:
Hajdukovi navijači na veličanstven se način oprostili od legende
– Kad mi je umro otac, ubilo me, a ovo ništa manje. S Jurom sam se u mladosti družio 24 sata dnevno, poslije je svatko otišao na svoju stranu, ali čuli bismo se, družili kad bismo stigli i uvijek je bilo isto kao da smo stalno zajedno. Znao sam da je bolestan premda o tome nije htio govoriti. Bio je samo rekao da će sve biti dobro...
Dražen Mužinić je malo zastao, teško udahnuo i nastavio:
– Jure je bio vrhunski igrač, mozak ekipe. Ni danas nema puno tako dobrih igrača. Njemu kad biste dali loptu, to je bila umjetnost. Mi smo s njim bili prvaci i tukli smo sve, i Dinamo, i Partizan, i Zvezdu, ali unatoč tome Jure nije u reprezentaciji imao status kakav je zaslužio.
Frfa je dodao da su u reprezentaciji bivše države forsirali Džajića i Aćimovića jer su oni bili par u Crvenoj zvezdi.
- Bili su to dobri igrači, ali Jure je svakako trebao igrati više za reprezentaciju. Ja sam s Jurom mogao igrati i zatvorenih očiju. Imali smo dobre trenere, a kad je došao Ivić, postali smo mašina, momčad koja igra visoki presing kao danas Ajax. Kad bi Jure dobio loptu, Šurjak, Žungul, ja i svi ostali znali smo gdje trebamo biti. Znali su to i drugi, ali smo bili toliko dobri da nam nitko nije mogao ništa – prepričava Dražen Mužinić s toliko gušta slavnu Hajdukovu povijest pa spominje prvenstva, kupove...
Tuzla, Zenica, Nikšić...
– Sve smo pobjeđivali, a najslađa nam je pobjeda bila Jurinim golom u Kupu nad Zvezdom u Beogradu nakon što su nas nakon 1:1 u Splitu svi otpisali – ističe sa sjajem u očima Frfa pa nastavlja o momčadi, prijateljstvu, mladosti...
– Kakva smo mi klapa bili. Iz istog kvarta bili smo Jure, ja, ali i Oliver, Tedi Spalato, Asanović... Najbitnije je bilo to što smo davali sve od sebe na terenu. Krvavi smo izlazili s terena, a tko i ne bi kad su nas na Placu gledali, slavili, ali i vrijeđali kad bismo “falili”. Ma znali smo po imenu tko nas vrijeđa kad je loše, a tko hvali kad je dobro. Znali smo gdje navijaju vlaji, gdje sjede boduli, gdje su Varošani, gdje Getani, a kad bismo baš loše igrali, šetali bismo se poslije po Mosoru samo da nas ne vide. Srećom, bilo je to rijetko. Zato nikomu nije bilo lako protiv nas igrati na Starom placu. Osvojili smo sve osim Europe – rekao nam je Dražen Mužinić pa se odmah sjetio i slavnih utakmica s PSV-om, HSV-om, Kevina Keegana, ali i neprežaljene utakmice protiv Francuza.
– Sad kad je Jure otišao rekao sam mu da ćemo se on i ja opet sresti i u uzvratu pobijediti one iz Saint-Etiennea što su nas pobijedili drogirani. Da, drogirani, jer kad je u 70. minuti nestalo struje i kad su se oni nakon toga krvavih očiju vratili na teren nadoknadili su 1:4. Uklizavali su u nas i u autu. Ivan Ćurković, koji je branio za Francuze, priznao mi je da su bili pod dopingom, ali tada nije bilo testiranja. Eto, žao mi je zbog Europe jer smo bili dobri i mnogi su veliki europski klubovi u igri s nama pali, a kako ne bi oni iz “sedam država u jednoj” s kojima smo mi igrali – prisjetio se legendarni Hajdukov igrač.
– Kakva su to gostovanja bila. A ne kao danas kad ideš u Zaprešić, a tamo dva njihova navijača. No, hvala Bogu, naših bude nekoliko tisuća. Znate da se u Zagrebu govorilo da je u Maksimiru jug za Dinamo, a sjever za Hajduk, a kad bi Hajduk dao gol, digao bi se i cijeli istok i pola zapada. Užasno je bilo igrati u Tuzli, Zenici, Nikšiću, gledali bismo samo kako izvući živu glavu. Pogotovo je teško bilo Jurici Jerkoviću. On je bio najbolji kad se igralo u Splitu, Zagrebu, Beogradu..., gdje su bili dobri tereni, ali na onim drugim terenima su ga lomili – prisjetio se Frfa.
– Sjećam se kako mu je Muzurović jednom po kiši uletio i još ga na tlu nagazio “brukvicama” od čepova s kopačka po prsima i raskrvario. Čekao sam Muzurovića i kasnije ga “složio”, pa smo se i potukli i dobili i crvene kartone. Gostovanje je bilo sve teže od težeg... – priča Mužinić.
– Kako li nam je tek u Nišu bilo igrati. Ispljuvali bi nas od glave do pete i prije nego što bismo uspjeli istrčati na teren.
Tvrdi da su sve to podnosili jer su igrali iz ljubavi prema svom klubu, svome gradu...
– Ništa nam nije bilo teško, a nismo ni puno tražili. Prvi ugovor bio je besplatan, drugi za stan i auto i to je to. I tko te pita. Igrao si za ljude koji te vole i nisi mogao prodavati kojekakve priče... Bitno je jedino bilo onih 90 minuta, u kojima sadašnji igrači Hajduka, a pritom najviše mislim na one koje dovode izvana, ne igraju kako treba. U naše vrijeme dovodilo se samo one koji su puno bolji od domaćih igrača, a ne ovakve od kojih su bolji i naši mladi, ali koji sada sjede na klupi – osvrnuo se Frfa i na stanje u voljenom klubu.
– Hajduk ti mora biti sve, kao što je nama bio. Ja sam samo dvije godine igrao u inozemstvu, i to kad sam pobjegao u Englesku, gdje unatoč rekordnom transferu gotovo ništa nisam odigrao i zbog toga me grize savjest. Bio sam glavom u Hrvatskoj i psihički patio zbog obitelji koja je ostala u Splitu – prisjetio se Frfa i velikih problema osamdesetih godina koje je imao u bivšoj državi.
– Naime, pobjegao sam u Englesku jer su mi smještali zbog toga što nisam odslužio vojsku. Kad sam se vratio, poslali su po mene i vojnu policiju i bio sam proglašen državnim neprijateljem. Znam tko mi je smjestio, ali nisam to nikad rekao pa neću ni danas – kazao je Mužinić koji se nakon toga povukao na Supetar na Braču i ondje sve do početka rata vodio kafić.
– Pred rat došao sam pomagati Jerkoviću i kumu Luki Peruzoviću volonterski u Hajduk. Potom se dogodila Australija gdje smo skinuli zvijezdu s grba. Kasnije su Jerkovića pomeli iz Hajduka, prešutno ga maknuli, što je sramotno i nitko ne zna ni zašto, a ni u partiji nije bio. Potom sam se i ja maknuo. Zatim je počeo Domovinski rat i prvi zapovjednik 4. splitske Ivo Jelić odveo me na bojište. U Islamu Grčkom sam gotovo glavu izgubio. Ondje je bilo puno naših iz Torcide i ja sam im, kad bih došao, donosio duhan, bio moralna podrška.
Nije dovoljna samo ljubav
Dražen Mužinić se potom vratio Hajduku.
– Nakon rata, 1997. godine vratio sam se s Ivićem, najboljim trenerom dosad, i ostao kao skaut do prije godinu i pol, kada sam se zbog problema sa srcem povukao.
Osvrnuo se Mužinić i na vječno pitanje kako Hajduk nije uspio zadržati Luku Modrića u Splitu. Uspjesima najboljeg svjetskog nogometaša i hrvatske reprezentacije radovao se svim srcem na prošlom Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
>> Pogledajte što Luka Modrić govorio prije deset godina
Tvrdi da velike zasluge za to ima ta povezanost i sloga između izbornika Dalića i igrača, a nada se i uspjehu na Europskom prvenstvu, pa se opet vraća na to što Luka nije ostao u Splitu kad je iz Zadra došao na probu.
– Nije posao skauta da potpisuje ugovor, ja sam Modriću mogao obećati samo 15 stipendija, a dogovor je bio da se Luka vrati za pola godine. Ali ga je tada Bašić odveo u Zagreb. U to vrijeme imali smo iz Zadra i Marija Grgurevića kojem su i mladi Brazilci pljeskali, ali i druge. No nismo mogli konkurirati zbog drugih stvari. Recimo, neki bi bili u Hajduku napravili karijeru da smo im mogli zaposliti roditelje u Splitu, ali nismo. Zadar cijelim srcem kuca za Hajduk gotovo kao Split. Zato nikome iz Ravnih kotara, jer to je bazen najboljih igrača gdje je nakon rata u svakom selu napravljeno nogometno igralište, ne treba dopustiti da ode u Zagreb ili drugdje nego prvo u Split. Igrače s toga područja treba pratiti i dovesti ih u Hajduk. Ali, treba imati i novca jer danas klubovi uglavnom žive od prodaje tih mladih igrača. Nadam se da će u Hajduku zadržati igrače kao što su Bradarić i još neki i da će napokon stasati generacija koja će vratiti slavu Hajduku, najviše zbog navijača jer Hajduk se i dalje voli kao i kad je bio na nogometnom vrhu.
Ljubav prema Hajduku prenosi se s koljena na koljeno, ali dokle će ta ljubav trajati kad Dinamo “bježi” po tridesetak bodova?
– Hoće, trajat će, ali treba uložiti novac da bi se zadržalo djecu i postiglo rezultate, i to što prije. Nažalost, ako nemate kapitala, nema ništa. Danas, nažalost, nije dovoljna samo ljubav prema nogometu. Sve je teže naći kvalitetne i talentirane igrače – kazao je Frfa pa poentirao:
– Prije se na svakom kantunu igrao nogomet, a danas se igra samo na mobitelu. Treba stvarati igrače odmalena u kvartu, trebaju biti klapa kao što smo mi bili i onda će biti uspjeha i novih legenda kao što je bio Jure!
Mužiniću su opet zasuzile oči kad je spomenuo Jerkovića.
– Juru zapravo desetljećima gotovo nitko nije spomenuo. Veliki klubovi se velikih igrača i svojih legenda nikad ne odriču.
>> Pogledajte kakvu je godinu imao Luka Modrić
nek djed pojasni što on misli pod time 'ne treba pustiti nikog u zagreb iz ravnih kotara'. prvo u hajduk.. zadar je sav za hajduk? super, što onda su uopće i imali klub, koji je sa dinamom igrao kao da igra za goli život, a protiv hajduka revijalno, kolko hajduku treba gol razlika se pustilo... gdje je danas nogomet u gradu zadru i kome je u interesu da igrači zadra budu navijači hajduka? svo to njihovo glumatanje tamo dolje i natezanje za hajduk na svim razinama društva, je i dovelo hajduk tu gdje je, ne postoji na nogometnoj karti svijeta, europe. klub čiji navijači u mamiću vide sav svoj jad i čemer, nema se čemu nadati, bio mamić tijelom u dinamu ili ne. 30 bodova razlike u svakom prvenstvu se ne može objasniti 'mamićem'. rađa je odselio iz splita, u želji da pomogne djetetu u sportu i profesionalnom odnosu. u splitu toga nema. čemu se onda uopće i oni muče, sport ih nejde i točka. za mučki prebiti suca ili nekog igrača vaterpola natjerati na skok s rive u hladno more, to da. dalmacija prvaka u nogometu neće imati još desetljećima, ako ne promijene ponašanje. i očekivanja bez pokrića. na račun jedne dobre utakmice protiv jako europskog kluba oni umisle da su pravi jaki klub... i onda ih gorica razbije?! spominje zvezdu.. ona je bila institucija yu nogometa, klub sa lancem pečenjarnica, gift šopova.. hajduk je tek pred neku godinu se približio tome, jogurtima i japankama. al on kasni dobrih 45 godina... top igrača nisu proizveli a niti ga mogu. bili tići su crnci. sunce?!