Duboko u sudačkoj nadoknadi, kada je s naše klupe signalizirano da će Osječanin Mile Škorić na terenu zamijeniti svoga kapetana (pa je izmjena otkazana nakon ozljede Perišića), cijeli Gradski vrt ustao je i u sveopćem deliriju priredio ovacije nogometnom genijalcu iz zadarskog zaleđa.
“Luka, Luka, Luka!”, tresle su se tribine od ovacija virtuozu kakav se rađa jednom u sto godina.
>> Prava navijačica! Predsjednica navijala u Modrićevom dresu, stigla u dobrom društvu
I kako vrijeme neumitno teče, a biološki sat neumoljivo otkucava, osjećaji nakon još jednoga Modrićeva remek-djela od izvedbe mogu biti samo podijeljeni.
Naime, koliko god je privilegij živjeti u Modrićevo vrijeme, zaneseno lelujati uz njegove partiture dostojne najvećih protagonista u povijesti nogometa, Cruijffa, Beckenbauera, Platinija, Messija, Ronalda..., istodobno, s knedlom u grlu, neizbježno moramo konstatirati kako će maestro za tri mjeseca zakoračiti u tridesetpetu i kako čarolija, na žalost, polako ide svome kraju.
Još godinu dana, do sljedećega ljeta i pohoda na europski naslov, i zastor će biti spušten, a Luka Modrić odjahati u besmrtnost.
I kad naglas počnemo razmišljati, osobito nakon ovakve izvedbe, što će nam ostati nakon našega Luke – teško se othrvati sivim slutnjama.
No, zato uživajmo dok možemo i aplaudirajmo najvećem kojeg smo ikada imali, igračini bez čijeg liderstva, imaginacije i bespoštednosti teško da bismo slomili žilave Velšane.
>> Pogledajte galeriju s utakmice Hrvatska - Wales
Međutim, nepravedno bi bilo sve zasluge za trijumf pripisati samo Luki, jer ova je reprezentacija u Osijek došla poput kaznene ekspedicije, osakaćena misterioznim ozljedama, a pobrala je ovacije i iščupala zlata vrijedne bodove.
Zaplješćimo stoga i umornom Lovrenu, i neraspoloženom, ali upornom Kramariću, i opet pomalo suzdržanom Kovačiću, i maratoncu Brozoviću, i lepršavom Brekalu, i čvrstom, žustrom Barišiću..., svi oni nastupili su herojski i dali i posljednji atom snage za pobjedu.
I dokazali kako se, eto, ipak može pobijediti bez Rakitića i Rebića.
I stoga baš ovih 11 junaka iz Gradskoga vrta zaslužuju istrčati u Bratislavi 6. rujna protiv Slovačke. Oni su nam ponovno odškrinuli vrata Eura i taj im pothvat treba dostojno honorirati. Uostalom, momčad koja pobjeđuje ne mijenja se, zar ne?
>> Pogledajte što su hrvatski navijači rekli nakon pobjede vatrenih
U hrvatskom tisku koristi se hrvatski jezik. Stoga, ne može biti aplaudirajmo već plješćimo. Tužno i žalosno da se koriste srbizmi bez ikakve potrebe osim ako nisu u pitanju skrivene želje.